Bog je, dakle, puno više od mađioničara …
(Umjesto odgovora na tekst novinara Ante Tomića “Bog, dakle, nije mađioničar” u Jutarnjem listu od 1. studenog 2014.)
piše: Dražen Radman
”Malo znanosti udaljava ljude od Boga, ali mnogo znanosti ih vodi nazad k Njemu.”
(Louis Pasteur, 1822-1895)
Nakon što sam pročitao članak novinara Ante Tomića u JL-u od 29. listopada 2014. pod naslovom ‘‘Bog, dakle, nije mađioničar…” , htio sam se osvrnuti na taj tekst s mnoštvom vlastitih riječi, ali mi je došla misao da je bolje pustiti da ‘progovore’ neki od utemeljitelja moderne znanosti koji su vjerovali u Boga Stvoritelja i u Sveto pismo kao Božju objavu. Štoviše, njihova vjera išla je ukorak s njihovim znanstvenim istraživanjima i dostignućima.
Ipak, u posljednjih 100-injak godina utjecaj njihove vjere na sam znanstveni rad, umnogome je prešućen i potisnut, pa čak i odbačen kao nebitan. Najvjerovatnije zbog, kako se moderno misli, ‘neracionalnog’ rasuđivanja.
Ovom prigodom, navest ću nekoliko takvih ‘neracionalnih’ izjava. Napose i zbog onih ljudi kod kojih vlada misao da ako se netko bavi naukom i vjeruje da je Bog stvorio Zemlju u šest dana – da je u najmanju ruku šarlatan, ako ne i nešto gore. Pa evo jedan mali niz ‘kompromitirajućih’ izjava ljudi koji su, u većini slučajeva, upravo vjerovali da je Stvoritelj načinio ovaj naš živi svijet u vrlo kratkom roku:
”Ovaj najdivniji sustav što ga čine Sunce, planete i komete mogao je proizići jedino iz savjeta i vlasti razumnog i moćnog Bića… To Biće upravlja svime, ne kao duša svijeta, nego kao Gospodar nad svime.”
(Isaac Newton, 1642-1727)
”Jer tko, nakon što se posvetio stvarima koje vidi utvrđenim u najboljem redu i upravljanim božanskom vlašću, nakon pomnog razmišljanja o njima i određenim privikavanjem, neće postati svjestan toga što je najbolje i neće se diviti Stvoritelju svega u kome je sva sreća i svako dobro?”
(Nikola Kopernik, 1473-1543)
”Biblija, i jedino ona,, ni sa čim što joj doda ili oduzme čovjek, je jedini i dovoljan vodič za svakog pojedinca u svako vrijeme i u svim okolnostima… Jer vjera u božanstvo i djelo Kristovo je Božji dar, a dokaz te vjere je pokoravanje Kristovoj zapovijedi.”
(Michael Faraday, 1791-1867)
”Između jedne vrste i druge vrste, među fosilima nema prijelaznih oblika… Priroda je zakonomjerno građena ne zbog bilo kakvih njoj svojstvenih osobina, nego zato što je podložna Božjim zakonima.”
(Georges Cuvier, 1769-1832)
”Evolucija zahtjeva univerzalni princip promjene naviše; drugi zakon termodinamike je univerzalni zakon promjene naniže. Ako jezik ima smisla, evolucija i drugi zakon termodinamike ne mogu oboje biti istiniti. Drugi je zakon , međutim, potvrđen svim vrstama znanstvenih testova, dok je evolucija model koji se čak ne može ni znanstveno testirati.”
(Henry Madison Morris, 1918-2006)
”Teorija evolucije je nemoguća. U principu, usprkos onome što izgleda, nitko više u nju ne vjeruje… Evolucija je neka vrsta dogme u koju njeni svećenici više ne vjeruju ali je zadržavaju za svoj puk.”
(Paul Lemoine, 1878-1940)
”Pošto smo mi astronomi svećenici najvišeg Boga u svezi s Knjigom prirode, trebamo se brinuti ne o slavi svojih umova, nego o slavi Božjoj.”
(Johannes Kepler, 1571-1630)
”Život se ne bi nastavio, čak i kad bi spontano počeo: kompleksne ekološke veze koje podržavaju život u prirodi, nužne su od samog početka, a to je moguće jedino ako su biljke i životinje stvorene u kratkom vremenskom razdoblju, što je u potpunom skladu sa šest dana stvaranja o kojima govori Biblija.”
(John Mann, 1905-1983)
”Postoje dvije knjige za proučavanje kako bi spriječile da zapadnemo u grešku: jedna knjiga je Biblija, koja otkriva Božju volju; a druga je Tvorevine koje pokazuju Njegovu moć.”
(Francis Bacon, 1561-1626)
”O prirodi volim razmišljati kao o neograničenoj radio stanici kroz koju nam Bog govori svaki sat, ako se samo uključimo na istu valnu duljinu.”
(George Washington Carver, 1864-1943)
”Mora biti čudnovato što se uopće može naći čovjek toliko glup da sam sebe uvjerava da je ovaj najdivniji svijet mogao nastati slučajnim spajanjem atoma.”
(John Ray, 1627-1705)
”Malo ih je primilo Isusovu istinu. Ali zašto? To je ponos intelekta – naprezanje da se bude mudar iznad onoga što je napisano: taj ponos zaboravlja vlastitu ograničenost i iskoračuje izvan vlastite nadležnosti. Koliko malo i najmudriji od smrtnika znaju – o bilo čemu! Kako je besmisleno za crva da misli o dokučivanju odluka Svemogućega!”
(David Brewster, 1781-1868)
”Prisiljavanje da se vjeruje samo jedan zaključak – da je sve u svemiru nastalo slučajnim procesima – narušava upravo objektivnost same znanosti… Ne trebamo biti obeshrabreni relativnom beznačajnošću naše planete u ogromnom svemiru… U stvari, Bog se namjerno ograničio na veličinu čovjeka da bi posjetio Zemlju osobno… Da, Bog je posjetio svoja stvorenja, a ona su ga prikovala na križ!”
(Wernher von Braun, 1912-1977)
Ovo su izjave samo jednog dijela znanstvenika koji su, kao biblijski kršćani, dali nemjerljiv doprinos modernoj znanosti. Za znatiželjnijeg čitatelja gornji navodi mogu biti poticajem da pomno i iskreno istraže ovu stvar.
Usput govoreći, Charles Darwin (1809-1882), nije bio kršćanin, iako je sahranjen u westminsterskoj opatiji. Dvije godine prije svoje smrti, napisao je: ”Ne vjerujem u Bibliju kao Božje otkrivenje pa tako ni u Krista kao Sina Božjeg.” Dakako, osim ako Darwin nije doživio unutarnju katarzu pri samom koncu. U svojoj knjizi ‘Podrijetlo vrsta’ napisao je i ovo: ”Broj prijelaznih sorti koje su nekada postojale na zemlji, trebao bi biti ogroman. Zašto onda nije svaka geološka formacija i svaki sloj pun takvih prijelaznih karika? Geologija zasigurno ne otkriva neki takav stupnjevit organski lanac; ovo je možda najočitiji i najdublji prigovor koji se može izreći protiv moje teorije.”
U današnje, pak, vrijeme mnogi znanstvenici potvrđuju isto. Paleontolog Niles Eldredge (American Museum of Natural History) kaže: ”Mi paleontolozi rekli smo da povijest života podupire priču o postupnim adoptivnim promjenama, znajući cijelo vrijeme da to nije tako.” A zašto je tomu tako? Zašto mnogi članovi akademske zajednice potiskuju ono za što znaju da je istina? Nije li, ipak, u pitanju kršćanski svjetonazor taj ‘kamen spoticanja’, a za kojeg su se već odlučili da je apsolutno zaostao ili da je barem neprihvatljiv?
Albert Einstein (1879-1955) je i sam vjerovao u transcendentalni izvor racionalnosti ovog svijeta, kojeg je nerijetko nazivao ‘bezgraničnim superiornim umom’. Jednom je izjavio i ovo: ”Svatko tko se ozbiljno bavi znanošću, postaje sve više uvjeren da zakoni prirode odražavaju postojanje duha beskonačno superiornijeg od čovjeka, a prema čijem se licu, s našim najvećim moćima, moramo osjećati ponizno.”
Poznati živući fizičar Stephan Hawking, prije nekoliko godina je rekao: ”Vjera je bajka za ljude koji se boje mraka.” Na to je kasnije reagirao John Lennox, profesor matematike i filozof znanosti na Oxfordu: ”Ako je Hawking tako rekao, onda bih ja mogao reći da je ateizam bajka ljudi koji se boje – svjetla.” Ipak, svojevremeno je Hawking u jednom televizijskom intervjuu izjavio: ”Teško je diskutirati o početku svemira bez spominjanja pojma Boga. Moj rad na postanku svemira nalazi se na granici između znanosti i religije, ali se trudim ostati na znanstvenoj strani granice. Sasvim je moguće da Bog djeluje na načine koji se ne mogu opisati znanstvenim zakonima.”
Da, sasvim je moguće da je Bog i nešto puno više od mađioničara, jer osim što je stvorio ovaj divan svijet koji nas okružuje, On je uvijek, pa i danas, po svojoj ljubavi moći stvarao i stvara promjenu unutar ljudskih srca. Mijenja staro za novo; izgubljeno za pronađeno. Znam to i po sebi, jer sam jedan od onih koji mogu reći ovo: ”Bijah slijep i izgubljen, a sad vidim, nađen sam…” Zbog toga je Bog i došao među nas – da od palog Adama stvori novog čovjeka, onog koji se vratio u okrilje svog nebeskog Oca Svemogućeg.
Znam mnoge takve koji, poput navedenih znanstvenika, vjeruju da je Bog u vrlo kratkom vremenu stvorio živući svijet, a da pritom nisu ni (pri)glupi niti su kakvi ‘radikali puni mržnje prema Ciganima, Hercegovcima, Srbima, ateistima ili pederima’.
Da, vjerujem da se Bog objavio u Isusu Kristu i da još uvijek čini da se čak i dugogodišnji i okorjeli nevjernik obrati i progleda. Promišljam da je zbilja moguće da se sutra može obratiti kako jedan nihilistički pisac, tako i jedan dobrohotni novinar, ukoliko je zaista dobrohotan tragatelj za Istinom. Dakako, ukoliko netko uspije biti poniznog srca da bi mu mogla spasti mrena s očiju; da bi primio dotad nikad viđeno i doživljeno, a predivno.
U proslovu Ivanovog evanđelja stoji ovako:
U početku bijaše Riječ,
i Riječ bijaše kod Boga –
i Riječ bijaše Bog.
Ona u početku bijaše kod Boga.
Sve je po njoj postalo
i ništa što je postalo
nije bez nje postalo.
U njoj bijaše Život
i Život bijaše svjetlo ljudima.
I Svjetlo svijetli u tami,
i tama ga ne obuze…
Svjetlo istinito,
koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet.
Bijaše na svijetu,
i svijet postade po njemu,
a svijet ga ne upozna.
K svojima dođe,
ali ga njegovi ne primiše.
A svima koji ga primiše
dade vlast da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime:
koji nisu rođeni
ni od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ je tijelom postala
i nastanila se među nama.
(Ivan 1:1-5, 9-14)
Blaise Pascal (1623-1662), duboko prožet vjerom u Onog koji je došao među nas da bi se nastanio u nama, izjavljuje: ”Zato pružam ruke svome Iskupitelju koji je bio prorican četiri tisuće godina te je došao da trpi i umre za mene na ovoj zemlji – u vrijeme i pod okolnostima kako je unaprijed prorečeno, i po njegovoj volji očekujem smrt mirne duše i u nadi da ću s Njim biti sjedinjen…”
Dao Bog da Ante (i ne samo Ante) u nekom trenutku pruži prema Njemu svoje ruke; da prepozna Isusa Krista ne kao ‘raspetog nesretnika’, već kao uskrslog pobjednika nad grijehom i nad smrti. Dao Bog da mu jednog dana, dok je vremena, ponizno priđe pa da mu živi Krist ispuni srce svojim duhom i tako ga oživi, kako bi iskusio novi život. Tada i novinarsko pero počne drugačije pisati. Nekako plemenitije i s puno više ljubavi… Jer Bog nije samo ‘mađioničar’… On je puno više od toga.
7. studenog 2014.