piše: Antonio Gavran
Ovih dana naši su đaci iz generacije 2012./2013. napokon dobili dugo iščekivane rezultate državne mature za koju kažu kako će im kreirati budućnost, jer o njoj kao što znamo ovisi njihov uspjeh na fakultetima.
Ovo su dani kada svatko tko je polagao takav oblik mature gricka svoje nokte i željno iščekuje promjene na rang listama koje se iz sata u sat mijenjaju. No da li su to zaista rezultati njihovog znanja ili se i na takvim, pod strogo održavanim uvjetima uspije ponešto i prepisati?
Kao prvo želio bih pohvaliti taj sustav koji je u zadnjih nekoliko godina prisutan u Hrvatskoj. Bez obzira na sve probleme koji se tokom godina njegove provedbe pojavljuju velika je prednost što su mladim ljudima otvorene različite mogućnosti, na različitim mjestima i usput uz vrlo malo potrošenog novca njihovih roditelja koji su ionako zasigurno u krizi ako spadaju u klasu običnog puka u Republici Hrvatskoj.
Spomenuvši tu prepisanciju, vjerujem da zasigurno postoji kao i na svakoj maturi koja se događala otkad postoji obrazovni sustav u Hrvatskoj. Kako ne htjedoh pisati bez činjenica proguglao sam malo po netu i pronašao anketu koju je objavila stranica http://drzavna-matura.com na kojoj su se učenici sa 56,6 % izjasnili kako je prepisivanja na državnoj maturi itekako bilo.
Komentatori (sudionici događaja) pišu kako je bilo najbitnije da profesor koji je čuvao red i nije slovio kao strog, pa se bez problema listić sa odgovorima mogao staviti malo sa strane kako bi učenik iza mogao vidjeti odgovore i prepisati ako nije znao riješiti. Učenici to opravdavaju time da onaj koji nije učio jedino tako može postići nekakav dobar uspjeh.
No da li je to zaista dobro s obzirom da ti mladići i djevojke još uvijek izgrađuju sebe. Kakav im je to poticaj u životu ako nisu ni malo truda uložili u nekakav posao, a za njega na kraju ostvarili najbolji uspjeh.
Za pretpostavit je zdravom logikom da će takav mladić i djevojka i ako upišu željeni fakultet vrlo brzo s tog fakulteta tražiti i ispisnicu jer nemaju razvijenu naviku predano raditi i učiti kao njihovi kolege iz srednjoškolskih i fakultetskih dana.
Ili možda i na fakultetu postoji način „šverc“ pa što bude. Bojim se da je mogućnost i za pričom broj dva vrlo moguća. Pojedini studenti koje poznajem rješavaju uspješno ispite, a da ne ulažu previše truda jer imaju neke veze po fakultetima, ili od starijih generacija pokupe pitanja koja bi se mogla ponoviti i na takav način studiraju.
Vjerojatno je za pretpostavit da neće završiti u roku, ali možda će se prije zaposliti jer imaju nekakvu dobru vezu unutar državne administracije ili još bolje ako im je roditelj na vodećoj poziciji u stranačkim krugovima.
Možda taj čovjek bez previše truda na državnoj maturi, s još manje truda prilikom studiranja (cca. s prepisivanjem završi nekakav preddiplomski studij od 3 godine za 5 ili 6 godina) sutra bude nadređeni mladićima i djevojkama koji su sve svoje diplome zaslužili na pošten način.
Mladim generacijama želim veliki uspjeh, možda ova Europa o kojoj smo toliko brujili promjeni nešto i napokon se počne cijeniti znanje, a ne status koji nasljeđujemo od svoje obitelji u društvu.
Do tada, trudite se, dug je put pred vama, ali i pred državom koja vas školuje da pronađe načina kako one uspješne i marljive zadržati u svojoj zemlji kao izvor novog znanja koje će ovu malu Europsku državu očuvati stabilnim mjestom za život vas i vaše djece.