VIDJEH KRISTA U JASLAMA

Danas nam se rodio spasitelj svijeta Krist Gospodin …

Piše: Antonio Gavran

Danas nam se rodio spasitelj svijeta Krist Gospodin … O kolike li časti! Sam Bog odlučio je suobličiti se čovjeku poslavši svoga Sina na svijet među najmanje u mnoštvu, u štalici, na slamici …

Isus je rođen, među nama je, vidimo li ga svojim očima zamagljenim natpisima “Akcija” u velikim trgovačkim lancima. Isus se izgubio i u borovima, i u Adventu prepunom svjetlucavih lampica, izgubio se u glasnoj glazbi, kuhanom vinu, obilatim gozbama.

Prečesto se pitam koji je pravi smisao Božića, što mi to čestitamo jedni drugima?

U svojim se porukama spominjemo mira, blagosti, zdravlja, Božjeg blagoslova, a da pritom mnogi ne učine znak križa tokom cijeloga Božića jer jednostavno ne stignu od obveza. Svi negdje žurimo i temeljne poruke koje drugima upućujemo postanu promašen sadržaj za nas same. No tko će o tome sad razmišljati, zašto se zamarati kad nam je i ovako lijepo.

Nećete vjerovati, ali vidjeh Krista u jaslama!

Znam da mnogima to zvuči čudno, ali zbilja ga vidjeh.

Skrio se među prosjacima koji u ovo hladno vrijeme traže hranu kako bi umanjili svoju glad.

Skrio se među usamljenima koji nemaju nikoga da podjele s njim svoje životne poteškoće.

Skrio se i među bolesnima, potlačenima, odbačenima od ljudi koji slave dolazak maloga Krista iz jaslica.

Toliko je prisutan među nama, da jednostavno teško ga je zaobići, ako mu želimo prići i pokloniti Mu se.

Pred nama je prilika da u ovim danima svjetlost Kristovih jaslica obasja i naše domove, a nas same učini radosnima zbog susreta s malim Isusom.

Jedna zraka ne čini dan, ali predstavlja putokaz ka Svjetlu.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Ivica Smolec
8 years ago

Pristaje li ova moja pjesma uz gornju poučnu priču? Anđeli po dvije kune Ma, kako li sam dospio u ovu vrevu i buku, među te bučne ljude u Kristovom modernom ruhu?! Mrki dok ne zaobiđu drhtavu prosjačku ruku, što bila bi im zahvalna na novčiću, suhom kruhu. Svečarima ruke pune, pokloni kupljeni skupi, za sina, sestru, za muža, dodatni ukrasi pod bor, u zadnji čas se sjeti pa mački novu mašnu kupi. Ujutro će iz zvučnika pjevat’ nježnih anđela kor. “Anđeli po dvije kune!” promukli nadvikuje glas, na trgu prepunom, žamor ljudi ozarenih lica. Svi oni su, jasno, sigurni; zajamčen… Read more »