Iz naše arhive/ objavljeno 25.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Izdaleka moj korijen prenijeli ljudi. Topla me, nova, drukčija zemlja pokrila. Od zime sačuvala. Vrijedna me ruka okopavala, plijevila, zalijevala, tješila, njegovala.
Bijah bolesna od tuge i sjećanja. O kako mi nedostaje moje, daleko …čeznem, patim. Al´ ne dam se!
Život u meni buja, rastem, širim grane, listove …Rađam novim izdancima, pupoljcima. Granam se, priviknuta na novo tlo, okoliš.
Sad …djeca, pupoljci moji samo što nisu raširili latice, svijetu u oči pogledali.
– Priđi, pomiriši …samo što nismo procvjetali ...govore.
Moje grane se uzdižu u visinu i kliču:
– Sunca, sunca nam daj!
Prelijepa fotografija, a i pravi tekst uz nju. Kompliment!