EUROPA NA MALA VRATA

piše: Emil Cipar
Već dvadeset dana živim u Europi. Puno toga se promijenilo, puno toga je sada moguće, puno toga je sada drukčije.

Živio sam i prije u Europi, pa mi običaji, navike, pravila ponašanja… nisu nepoznati.

Ali sada sam istovremeno i u Hrvatskoj i u Europi. Još uvijek su tu od Hrvatske ne vidi Europa i u gradu u kojemu živim, Slavonskom Brodu potrajat će to još dugo.

Hrvatsku je zahvatila teška kriza. Materijalna i duhovna. Kupovna moć je sve manja i manja, a nema baš nikakva nikavkih naznaka da će se situacija uskoro promijeniti.

I oni koji su vjerovali kako će im Europa donijeti velike promijene na bolje …prestali su u to vjerovati.

Samo od sebe se neće ništa dogoditi. Promjene treba provocirati, treba im poći u susret.

Velika kočnica je trenutna politička klijentela. Ona ne želi europske uvjete, europski način razmišljanja još manje.

Zašto?

Pa jednostavno zato, jer bi mnogima od njih odzvonilo, jer bi se zauvijek izgubili sa političke pozornice, budući da nisu dozreli europskim uvjetima upravljanja.

Kako se onda ipak uključiti u europski život, postati ravnopravnim članom zajednice.

Nekidan sam doživio jedan uspjeli pokušaj.

Mladi iz osam zemalja, uvježbali su u Grožnjanu u Istri u samo pet dana vrlo šarolik i bogat program. Mentori su bili Allan Scrobe iz Švedske i Lidija Dokuzović iz Hrvatske.

Ethno Croatia projekt je Hrvatske glazbene mladeži koji za cilj ima produbljjivanje i širenje znanja o vlastitoj tradicijskoj glazbenoj kulturi, ali i o nasljeđu drugih kultura čiji baštinici sudjeluju u ovom međunarodnom kampu.

Kroz učenje glazbenih tradicija drugih, mladi ljudi uče o jednakosti, toleranciji i demokraciji.

Maria iz Velike Britanije, Vincent iz Belgije, Anna iz Austrije i dadesetdvoje drugih, sa puno mladalačkog šarma upoznali su publiku sa glazbenom tradicijom zemalja iz kojih dolaze. Dio troškova snose sami što ih čini još simpatičnijima.

Dakle …nikakva politika, nikakvi akademičari, nikakva crkva ili neka druga institucija. Mladi iz osam zemalja koji međusobno komuniciraju preko društvenih mreža i koji sviraju neki instrument okupili su se u Grožnjanu u Istri i dali se na posao. Upoznali su se prije toga preko društvenih mreža …rekoh.

Svi oni vole etno-glazbu svoje zemlje. I svi sviraju poneki instrument. I svi su mladi i željni druženja…

I eto! Dovoljno kako bi se napravio jedan zanimljiv program. Program koji ukida granice, barijere u glavama i stereotipe o nacijama.

Program su htjeli pokazati i drugima, pa su gostovali u gradovima koji su ih pozvali. Među njima bio je i Slavonski Brod.

Imao sam sreću da živim u Slavonskom Brodu i imao sam sreću da je ravnatelj kazališne dvorane „Ivana Brlić Mažuranić“ Hrvoje Špicer razumio poruku vremena u kojemu živimo, pa je Ethno Croatiu uvrstio u program „Brodskog glazbenog ljeta“.

A i tisuću drugih Brođana koji su došli na koncert bili su oduševljeni mladim ambasadorima novog vremena.

Kap vermuta nije ni u Brodu izostala. Uz svu radost koja me obuzela našla je i tuga mjesto. Bilo mi je jako krivo da mlade Europljane nije pozdravio i Mirko Duspara, gradonačelnik grada. On još nije prepoznao znakove vremena.

Politika bi trebala biti motor razvoja, a u Slavonskom Brodu je ona kočnica, tako da će Europa pred vratima Broda morati još pričekati. Zasada ulazi samo na mala vrata i na kapaljku.