piše: Ivek Milčec
Gotovo cijelo proljeće, Purgeraj je cmizdril i zazival ljeto i sve ono kaj uz njega ide. Sada, kad se živa u termometru penje i do 40 u hladu, opet im nije praf, šteli bi nekakvo podnošljivije ljeto.
Ali, ne cmoljiju samo Zagrepčanci, tak je i u ostalim krajevima Lijepe naše.
Jedni vide spas u odlasku na more ili u planine, ali velika večina je dekintirana i preznojava se na vručem asfaltu žureči jutrom na plac ili u jedan od velikih trgovačkih centara koji često nude akcijsku prodaju ne baš kvalitetne robe. Pogotovo prehrambenih proizvoda: voća i povrća, mesa i mesnih prerađevina pa sve do mlijeka, sireva itd.
Ako idete na neku od zagrebačkih tržnica morate biti strpljivi jer prodavači muku muče sa fiskalnim blagajnama. Prave, domače kumice s time nemaju problema jer prodaju svoje voće, povrće, sir i mlijeko pa im ne trebaju fiskalne blagajne, ali raznim prekupcima i ostalim mešetarima koji su do sada prodavali i nabavljali robu pitaj Boga od kuda, fiskalizacija nije dobro sjela pa je bilo i bezuspješnih prosvjeda na Markovom trgu. Kaj god!
Kao i svakoga ljeta, s početkom školskih ferija i godišnjih odmora, naši ljudi na radu u inozemstvu krenu put domovine. Isto tako i umirovljenici koji nikako da se vrate domu svome, nego ostaju iz samo njima znanih razloga u Berlinu, Muenchenu, Frankfurtu, Hamburgu itd. Ima ih nekoliko, a poznamo se još iz Berlina, koji su u mojem susjedstvu napravili kuće ili kupili stanove, ali nikako da se vrate. Kad ih pitam kaj je s povratkom uvijek nađu izgovor, a ponavljaju ga gotovo svakoga ljeta samo, kak zgleda, zaboravljaju da su to isto rekli prije godinu dana.
Vidim na njihovim licima da su umorni, da nisu ni tu ni tam, ali predugo su u tuđini da bi se priviknuli na život u domovini. Čak, moglo bi se reći da ga se boje. Na žalost, mnogi se vraćaju ili će se vratiti ne svojom voljom, u mrtvačkome sanduku. Eto, kaj ti je gastarbajterski život.
Ipak,r ed je da s ove pomalo tužne gastarbajterske teme prijeđem na veselije tj. kaj Zagreb ovoga ljeta nudi na kulturnome planu. U mjesecu srpnju, a pogotovo kolovozu zagrebačke ulice su prazne pa tek ožive u večernjim satima. Doduše, kafići i terase na otvorenom imaju kavopija čitavi dan, ali primječuje se da je velika večina stanovnika glavnoga grada zbrisala na more, selo, u planine tj. tko god ima kamo otiči, otišel je.
Jasno, najbolje je kod roditelja ili rodbine jer malo njih ima dubok džep za tjedan ili dva kupanca na moru. Nas, koji smo ostali u Agramu popularna Histrionska glumačka družina poziva na otvorenu pozornicu Opatovina na kojoj se svake večeri možemo nasmijati do suza gledajuči urnebesnu komediju „Muke po Iveku“.
Na jednoj od najljepših Zagrebačkih lokacija, u srcu Starog Gornjeg grada, u tijeku je četvrta sezona ljetnog kina Gradec u organizaciji popularnih Kraljeva ulice.
Na kraju, moram spomenuti, da se je zagrebački noćni život polako preselio u Frankopansku i Savsku ulicu gdje se u mnogim noćnim klubovima možete dobro zabaviti uz latino, lambadu, salsu ili strastveni tango.
Zagreb znači život zato ga i posjećuje sve više stranih turista kojima je glavni hrvatski grad postal omiljena turistička destinacija.
A onima, koji se premišljavaju …vrnuti se ili ne, morem samo reči: Kaj god!