Na otvorenoj probi “Wellebita”
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Ne tako davno, slušali smo ih u prostorima Hrvatske zajednice gdje uobičajeno sviraju u povodu Dana državnosti Republike Hrvatske.
Prošle godine zasvirali su i na pozornici dvorca Charlottenburg, u sklopu Blistave noći klasike u organizaciji Saveza hrvatskih društava Berlina.
Dragi prijatelji.
Rado gostuju i sviraju u prostorima i u društvu Hrvata. No, ove večeri o kojoj pišem, mi smo njihovi gosti. U restoranu Zum Kegel, kod orkestra naziva Tambouraschen Chor Wellebit 1902. na otvorenoj probi, jednoj od dvije koje godišnje prirede za prijateljelje glazbe i orkestra.
Kratko razgovaram s voditeljem orkestra Horstom Budeom, pozdravljam članove, pa prijatelje im okupljene čuti njihovu svirku i smještam se u šaroliko, pretežito njemačko društvo.
Otvorena proba uobičajeno započinje hrvatskim pjesmama. Nije ni čudo …a i pisali smo više puta o tome …osnovni instrumenti, notne bilježnice, boje i naziv orkestra, izvor imaju u motivaciji i temeljima Hrvata Franza Krznara te daleke, osnivačke 1902. godine.
Od tada do danas prošlo puno godina, ali tragovi temelja, osnivača i njegova porijekla, vidno su ostali.
O tome govori i početak ove Wellebitove otvorene probe. Najprije sviraju hrvatske pjesme, za ovu prigodu to bijaše stari Agramer marš ...Agram to vam je stari naziv za Zagreb, pojašnjava Horst Bude. A onda i novija melodija ...Dalmatinka, Dalmatinka, tri ljubavi svoje ima …koju pjevamo zajedno.
Bilo je to ugodno dvosatno druženje. Gospodin do mene ispripovjeda kratko kako je ove godine bio na Korčuli: -Lijepa je Hrvatska, veli, a tek Dingač …!
I tako …riječ po riječ. pjesma po pjesma …kako je dobro vidjeti vas ovdje, zapjevaše za kraj …i mi obećasmo opet doći, na njjhov adventski koncert, koju od proba ili tko zna gdje i kad, ali uvijek rado.
Lijepa večer s prijateljima.