“VELIKA ISPOVIJED” USKORO U BERLINU

tekst: Sonja Breljak
jasminka-frleta-botica-velika-ispovijedBerlin/ Kad ove godine Hrvatska kulturno umjetnička i sportska zajednica Berlin, bude organizirala tradicionalno, svečano obilježavanje Međunarodnog dana žena, u subotu, 11. ožujka u večernjim satima, ženama i štovateljicama žena, tom će prigodom biti predstavljena i knjiga naslova “Velika ispovijed”. I ne samo knjiga. Već i autorica knjige, Jasminka Frleta-Botica koja dolazi iz Nizozemske.

Naime, autorica knjige “Velika ispovijed”, javila se uredništvu Hrvatskog glasa Berlin netom je knjiga, 2016. godine tiskana te se krenulo s njenim promoviranjem: od Zagreba, preko Slavonskog Broda, Nove Gradiše, Splita, Trogira …Hrvatske, Nizozemske, Francuske… te tako dogovorismo i promociju i i susret u Berlinu koji Hrvatski glas Berlin dalje, na obostrano zadovoljstvo, utvrdi i razradi u suradnji s Hrvatskom kulturno-umjetničkom i sportskom zajednicom Berlin.

JASMINKA FRLETA-BOTICA

jasm“Rođena je u Slavonskom Brodu 1959. godine. Potječe iz patrijarhalne, slavonsko-dalmatinske gastarbajterske obitelji. Odgaja je baka snažne osobnosti. Školuje se u Garčinu, Slavonskom Brodu, Rotterdamu i Zagrebu. Ambicije za samoostvarenjem i dokazivanjem vrijednosti žene u pretežno muškom poslovnom svijetu, što vidi kao svoju misiju, odvode je preko Slovenije u Nizozemsku. Danas živi i radi kao strojarska inženjerka u okolici Rotterdama.

Još u djetinjstvu razvija ljubav prema pisanju, ali tijekom studija i velikog dijela poslovnog života zaboravlja je. Kroz autobiografiju Vlak života, koju piše za dar roditeljima povodom 50. godišnjice braka, ponovno je otkriva. Ohrabrena pozitivnim reakcijama, upušta se u projekt Velike ispovijedi.

Pisanje joj je sada jedan od hobija koji joj pomažu u ostvarivanju ravnoteže i u raspodjeli životne energije. Osim pisanja voli putovati, upoznavati nova mjesta, ljude i kulture, plesati, čitati i dobro jesti.” /Iz Biografije/

 

“VELIKA ISPOVIJED”

velikaispovijed“Tri generacije žena – od četrdeset do devedeset godina – i tri za autoricu geografski važne sredine – Slavonija, Dalmacija i Zagreb – vremenske su i prostorne odrednice Velike ispovijedi, druge knjige Jasminke Frlete-Botice, u kojoj joj sjajno polazi za rukom ispisati začudan presjek najrazličitijih, svih odreda fascinantnih, a iskrenih i stvarnih života. Vremenski i prostorni okviri snažno se isprepliću u slagalicu života, smrti, ideala, očekivanja, razočaranja, nade i borbe žena u pretežno patrijarhalnim, promjenama nesklonim sredinama, kompleksnim obiteljskim vezama i različitim sustavima vrijednosti.

Na pitanja kako se život mijenjao, kako se žene kroz generacije nose s ustaljenim normama, tko ih je promijenio, odakle crpe snagu da se nose s prošlošću, ali i svakodnevnim preprekama što ih život donosi, autorica nudi odgovore skrivene u 26 potresnih, začuđujućih, ali i blagih, duhovitih, pozitivnih priča čija snaga leži upravo u njihovoj autohtonosti, u iskrenom ispovijedanju stvarnih žena: naših prijateljica, sestara, majki i baka.

Na putu u središte sebe i u potrazi za odgovorima, Jasminka Frleta-Botica razgovara s trideset i trima ženama iz različitih gradova i sela u Hrvatskoj u želji da složi osobni mozaik; satkan od života samoga, od uspomena, sjećanja i emocija. Njezine joj sugovornice i suputnice u tome uvelike pomažu – s punim se povjerenjem predaju, otvaraju te prepričavaju svoje živote – nevjerojatne priče žena koje su ujedno bolne i utješne, snažne i meke, tragične i humorom obojene. Premda naoko obične osobe o kojima se nikada nije pisalo, sve su te žene dio hrvatske povijesti, jer su se tiho, a ustrajno borile, jer su nesebično utrle put budućim naraštajima i stoga su u punom smislu riječi junakinje, ne samo knjige Velika ispovijed već i junakinje stvarnih života, borbe za žensku ravnopravnost i mjesto u društvu.

Frleta-Botica svoju je prozu pisala strpljivo, s mnogo empatije i razumijevanja, te zadržavala svoj glas do samoga kraja, pruživši na taj način priliku za ispovijed onima koje ju dosad možda nisu ni imale. Na koncu i sama progovara i dijeli svoju priču, onu koja ju je, naposljetku, i navela da promišlja, prisjeća se, istražuje, slaže, pa ispiše ovu zbirku prepunu istinskog života, onakvog kakav jest – i dobar i gorak.”

Pa ipak, koliko god se s ovih stranica cijede tuga i čemer, kad se Jasminkina knjiga iščita do kraja, dojam biva obavijen maglicom dirljive nostalgije… stoičkog pomirenja s onim što se zbilo – jer je, valjda, samo tako moralo biti. U tom aspektu, Velika ispovijed značajna je knjiga jer neobično nalikuje freskama iz drevnih hramova, onim prikazima života kakav jedino jest, sa svim dobima godine i dana, momentima blještavim i mračnim, tegobnim i pozlaćenim rijetkim srećama, suviše kratkotrajnim da potisnu spomen na nevolje, poniženja i zlo što stoljećima bacaju sjene nad životne linije na žuljevitim dlanovima dalmatinskih i slavonskih žena svih generacija.

Upravo stoga, kad se zaklopi ova knjiga, njihov vapaj za uvažavanjem, za zaštitom dostojanstva majke i supruge, radnice i patnice, ostaje kao jeka koja (i) proziva i osuđuje – koliko god se same protagonistice toga strašnog beščašća skanjivale nazvati ga pravim imenom, pa čak i progovoriti o njemu. Taj prizvuk autorica nije mogla izbjeći sve da je i htjela, a dobro je da ga se nije bojala, jer je jetka aroma patnje što isparava s dokumentarne potke Velike ispovijedi izvanredno vrijedan sastojak ove izuzetne knjige, zapisao je  Stjepo Martinović.

Knjiga je „ženska“ (što god to značilo u današnje vrijeme), ali u ovom slučaju to joj više daje nego uzima, jer najveća snaga teksta leži upravo u istinitosti priča, njihovoj životnosti, nevidljivom tkanju koje život čini životom, bez specijalnih efekata, milijunskih ugovora ili svečanih balova, tihom bivanju koje sjaji, a takav tip iskrenosti, objektivnog sagledavanja vlastitog i života svojih najbližih, složit ćemo se, ipak je jača strana ženskom rodu.

I kako nas sama autorica u uvodu pita, „što stoji iza ženina osmijeha?“, umjesto da uopće pokušam odgovoriti na nemoguće, s veseljem ću vam preporučiti da to, čitajući ovu zbirku, otkrivate sami., rekao je, između ostalog,  Ivan Jozić, pisac. /Knjiga/

Eto, tako ćemo i mi uskoro u Berlinu (11. ožujka), sami i vrlo živo, u susretu s autoricom, Jasminkom Frleta Botica, otkriti i njenu “Veliku ispovijed”.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments