piše: Žarko Delač
U posljednje se vrijeme mogu čuti sve češće izjave pojedinaca kako poštivanje epidemioloških mjera nije u skladu s modernim demokratskim stečevinama jer se ukidaju građanske slobode. Sukladno tome, svatko bi trebao odlučiti želi li nositi masku, cijepiti se, poštivati socijalnu distancu ili druge propisane mjere.
Ipak, moramo se pitati je li tome doista tako? Naime vlastitom odlukom onepridržavanju epidemioloških mjera ugrožavamo zdravlje i živote drugih osoba o čemu treba voditi računa. Slično je bilo nekada kada su pušači mogli slobodno konzumirati duhanski dim u društvu i tako dovodili u opasnost živote nepušača. Naravno, ima mnogo drugih primjera koji zorno dokazuju da pojedinačne odluke nisu dozvoljene ako njima ugrožavamo drugoga. Pri tome nije riječ samo o ljudskom zdravlju već i zaštiti okoliša, životinja ili imovine.
Jednostavno rečeno, u modernom društvu se iz tog razloga donose zakoni, pravila, odluke i razni druge pravni alati kako bi se osigurao siguran i lagodan život. Pri tome nije rijetkost da se važeća pravila donose na štetu jedne a u korist neke druge skupine ali ne postoji način da se svima udovolji. Kakve bi bile reakcije da se recimo protivnicima cijepljenja naplati bolnička skrb kako se ne bi liječili na trošak svih korisnika zdravstvenog sustava. Zasigurno bi se odmah gromoglasno javili kako je to nepravda i narušavanje ljudskih prava ali realno gledajući situacija je posve suprotna. Jer, ako imaš mogućnost i priliku da se besplatno zaštitiš a ti to ne želiš, logično je i da snosiš posljedice.
Strah od simptoma nakon cijepljenja ili nepredviđenih reakcije sigurno postoji i može se opravdati ali stručnom, medicinskom obrazloženju treba dati prednost u odnosu na laičke stavove pojedinaca. Nabrajanje preminulih od posljedica cijepljenja je izlišno jer s druge strane imamo daleko veći broj preminulih, a necijepljenih osoba.
U sadašnjoj situaciji vjerojatno bi se odnos prema cijepljenju promijenio i uvođenjem mjera kao u susjednoj Sloveniji. No, i u tom slučaju može se očekivati reakcija nezadovoljnika što treba uzeti u obzir. Nažalost, teoretičarima zavjere koriste i kontradiktorne izjave znanstvenika iako je jasno kako je riječ o novoj bolesti pa se odgovori i rješenja se još uvijek traže u hodu. Stoga je edukativno promidžbeni pristup prema poštivanju epidemioloških mjera i cijepljenju za sada najprimjereniji ali on ima rok i određeno vrijeme trajanja.
Ne uspijemo li se otrgnuti iz zagrljaja odlučnih i tvrdoglavih zagovornika aktualne pandemije kao bezopasne gripe ili što je još smješnije, eksperimenta određenih skupina svjetskih vlastodržaca, nećemo se još dugo vratiti u normalan život. A to je u prvom redu, prestanak brojenja preminulih ili osoba na respiratoru kao izravnom i najpogubnijem djelovanju virusa koji za neke ne postoji. U stvari možda i nije virus ali je li to bitno ako se nalazi tu među nama i oko nas i od čega ljudi masovno obolijevaju i gube živote.