Iz drugih medija ...črčkarije.com
autor: Alan Žic
Prije dobrih mjesec dana, preko Facebooka, obratio mi se neki novinar iz Aljaske pitajući me mogu li mu dati informacije o nekoj Dume Žic (1876. – 1937.), pokopanoj u Ketchicanu na Aljasci. Slučajno je, zbog mog prezimena, naišao na mene na Facebooku.
Pomislio sam: “Kakve mu informacije mogu dati o osobi koja je, davne 1922. godine, emigrirala iz Punta?”.
Osim onoga što je na internetu, pretražio sam i crkvene matice (one su sve skenirane na adresi familysearch.com), ali njezino se ime nije pojavilo zbog toga što nisam znao njezino djevojačko prezime.
Čak ni tri najveća puntarska povjesničara/geneologa nisu znala ništa, ali su si dali truda i potražili dodatne informacije čime se ova istraga proširila na nekoliko dodatnih osoba pa je netko, u tom lancu, ipak sve povezao: “To bi mogla biti teta Dume Mrakovčić koja je emigrirala na Aljasku!!!”.
Otad je sve bilo puno lakše pošto sam saznao njezino djevojačko prezime.
Živući rođaci ispričali su cijelu njezinu životnu priču, nabavili su fotografije, pokazali rodnu kuću i dali mnogo detalja što je aljaškog novinara jako fasciniralo. Nije mogao vjerovati koliko mi, u jednom malom selu u jednoj maloj zemlji, znamo o svojim precima i svojoj prošlosti.
U Duminom slučaju, saznalo se kome je od braće dala zemlju, tko ju je od rođaka pratio na brod za Ameriku, kakva je bila sudbina njezinog muža i djece, u kojim su se sve ratovima borili, čime su se bavili na Aljasci, kakve boje kose je imala Duma i kakve je bila tjelesne građe, još desetine malih anegdota, fotografije, kako je šivaću mašinu poklonila kunjadi te još mnogo priča o njezinim precima.
Tada sam shvatio kako su Puntari, ali i sam Punat, specifični po još nečemu, a ne samo po prirodnim ljepotama, Košljunu, uskim kalama koje inspiriraju turističke objektive, najstarijoj Marini… (mogao bih nabrajati danima).
Specifični smo i po tome što znamo mnogo o našoj prošlosti.