Piše: Emil Cipar
Vratih se s višetjednog puta po Europi. Bio je to put unutar granica države na koju se još moramo naviknuti. Ali navikavanja se ne bojim …mi Hrvati smo majstori u tome, to nam je hobi, bolje rečeno: to nam je glavni sadržaj života.
Uglavnom sam boravio u Njemačkoj. U Remscheidu, gradu u Porajnju, u pokrajini Sjeverna Rajna-Westfalija.
Za vrijeme moga boravka dogodili su se u Njemačkoj parlamentarni izbori. Bili su to najdosadniji izbori koje sam u Njemačkoj doživio. Moto je uglavnom bio: Ništa ne diraj …ostavi kako jest …dobro je.
Kod dosadnih izbora možeš nasluti njihov ishod. I stvarno: pobjednika nema, ili ih ima koliko hoćeš. Svaka stranka koja je sudjelovala u izborima smatra se dobitnikom, svi su „pošteno odradili svoje“, svi zahvaljuju građanima na povjerenju kojega su im iskazali, svi razmišljaju o mogućim koalicijama.
Ipak …puno vode će proteći Rajnom dok Njemačka bude imala novu vladu. Apsolutne većine nema, a mogući koalicijski partneri su pretjerano oprezni.
Jedna velika promjena ipak se dogodila. Liberali, bolje rečeno: slobodni liberali su otišli u povijest. Stranka koja je desetljećima bila brend njemačke politike …odslužila je svoje. FDP nije prešla izborni prag, što je znak kako su neka druga vremena ušla u njemačko društvo.
A njemačko društvo postalo mi je neprepoznatljivo. Socijalno tržišno gospodarstvo na kojega su Nijemci bili toliko ponosni, raspalo se po šavovima. Ono je izrodilo čuveni Wirtschaftswunder, ono je donosilo stope rasta o kojima se sada može samo sanjati i …ono je odslužilo svoje.
Na mjesto liberala dolaze opet liberali, ali kako to i priliči vremenu u kojemu živimo …sada su to neoliberali. Stranka koja u svome rječniku nema riječ socijalno, osvaja sve više glasova. Još nisu prešli izborni prag, ali već nakon idućih parlamentarnih izbora javit će se i u Bundestagu za riječ. Njihov program je vrlo jednostavan: Profit po svaku cijenu.
Prije izbora proveo sam, na malo neobičan način, puno vremena u društvu Angele Merkel. Svako jutro kod obligatnog pogleda kroz prozor, smješkala mi se sa izbornog plakata, koji mi je bio na dohvat ruke. Gledala je u prozor moje sobe i samo sam ju ja mogao vidjeti. Na plakatu je pisalo: Gemeinsam Zukunft gestalten …zajedno graditi budućnost.
Nije mi bilo jasno kako to Angela Merkel misli, na koju žicu svira. Apelira li ona na mene kao Hrvata, ili kao umirovljenika, ili kao dugogodišnjeg člana SPD-a, ili kao bivšeg sindikalnog djelatnika. Možda čita Hrvatski glas Berlin, pa… a možda joj se samo tako kao pojava sviđam.
U svakom slučaju Angela je pobijedila, a meni bilo žao plakata, pa sam ga nakon izbora skinuo i zadržao kao uspomenu na višetjedno druženje.
Svejedno! Kako god Angela Merkel zamišljala zajedničko građenje budućnosti …u Njemačkoj ostaje sve po starom. Neoliberalizam je prisutan na svakom koraku, ali ga Nijemci ne vide, ili ga ne žele vidjeti.
I koliko god se Nijemci trudili ignorirati neoliberalizam on je vidljiv na svakom koraku. Made in Germany može se još sresti samo u muzejima i na popularnim buvljacima. Kvalitet proizvoda je slučajan. Dobro …o njemu se priča, njime se hvali, ali kad ga treba platiti svi se ipak odlučuju za jeftine kineske proizvode.
Neoliberalizam na svojoj koži dobro osjeti veliki broj građana Njemačke čije radne sposobnosti više nisu tražene na tržištu rada. Koliki je taj broj ne zna se točno, jer se brojni nezaposleni skrivaju po raznim nišama koje su izmišljene kako bi se prikrio stvarni broj nezaposlenih. To su raznorazna doškolovanja, preškolovanja, tečajevi ovoga ili onoga… koja u pravilu ne donose rezultate i te rezultate nitko stvarno niti ne očekuje, ali se službeni broj nezaposlenih na taj način znatno smanji. Znatno je za oko jedan milijun otprilike.
Četiri milijuna nezaposlenih je stvarno malo puno. Zbog toga se službeno govori o tri milijuna, što isto nije mačji kašalj, ali taj broj ne zabrinjava nikoga.
Nekako mi je njemačko društvo postalo hladnije. Agencija za posao, Job-center, je prepuna “mušterija”. Nitko više ne priča o nezaposlenima, oni su postali mušterije …Kunden, kao da se radi o kupcima, ili potrošačima.
I svaki od njih ima svoj broj kojega zna napamet, jer ga je bezbroj puta morao izgovoriti. On je važniji od imena i prezimena od spola, od nacije, od boje kože, od vjerske pripadnosti, od starosne dobi…
Još jedna nova riječ je sveprisutna u njemačkom društvu. To je ARGE …Arbeitsgeimaschaft, radna zajednica komunalne socijalne službe i Job-centra. Oni zajedno kroje sudbinu za oko četiri milijuna gubitnika koje su proizvele posljednje reforme
Kunden-Nummer kod ARGE je glavni sadržaj života i sudbina i brojnih gastarbeitera koji su prije 40 godina svoju budućnost drukčije razmišljali.
Guisepe iz Kalabrije u Italiji je jedan od njih. Upoznali smo se prije nekoliko godina. Ima problema sa srcem, bio je na bolovanju tada, a sada je u invalidskoj mirovini. U Kalabriji je izgradio kuću i jedva čekao povratak u rodni kraj.
Sreo sam ga ovog ljeta opet. Guiseppe …iako je 42 godine proveo u Njemačkoj, slabo govori njemački.
-Ah …ništa od Italije, živio sam tamo pola godine i vratio sam se u Njemačku. Ne mogu se više tamo snaći …ne pripadam ja tamo. Iznajmio sam stan ovdje, kupio nove stvari i ovdje ostajem. Da sam tako mislio prije, sada bih ovdje imao svoj stan. Najgore mi je što ne znam njemački. Cijeli život družio sam se s Talijanima, slušao talijanski radio, gledao talijansku televiziju, čitao talijanske novine…
–Sad je kasno …nastavlja Giuseppe, ali ja sam se ipak upisao u školu njemačkog jezika, nemam satelitsku antenu, slušam WDR i kupujem redovno Bild-Zeitung. Talijansko društvo izbjegavam i idem na njemačku misu. Dosta mi je tih priča o povratku, hoću živjeti normalno i ovdje …kaže Giuseppe i pokazuje kažiprstom na tlo.
Sudbina je Guiseppa otrgnula od prirodne domovine i vezala ga uz Njemačku. Za taj život se nije pripremio, nije ga želio, ali se navikao na njega.
Na zapadu ništa novo …osim što stvarni gospodar situacije postaje sve vidljiviji i sve jasniji. To je kapital u čijem interesu se sve te reforme i događaju. On si još može dopusti četiri milijuna mušterija, može se to s lakoćom otpisati od dobiti.
I strpljivo se traži koalicija koja će kapitalu najbolje služiti kroz iduće četiri godine.
Energija iz obnovljivih izvora je buduća strategija gospodarskog razvoja Njemačke. Puno posla za puno ljudi i za dugo vremena i puno zarade za vlasnike kapitala.
Amerikanci stvarno ne biraju sredstva kako bi svoj svjetonazor i svoj lifestyle proširili na cijeli svijet. Ponekad batinom, ponekad bonbonima…
U Njemačkoj su iskušali i jedno i drugo …trenutno dijele bonbone.
I Nijemci ih prihvaćaju.
Welcome Amerika!
I to je to!