foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Plameni jezici oblizuju sve redom i tamna dimna zavjesa zaklanja nebo. Gori, gori!
Hoće li ostati, opstati drveće i bilje, grane i travke? Hoće li kasnije, drugoga dana, utihnuti vjetar, stišati plamen, utanjiti dim?
Neće, jer opisanim sugerirano, tek iluzija je i, srećom, dogodilo se nije.
U stvarnosti, pred nama je rijeka Sava u Slavonskom Brodu u večernji smiraj dana. Sunce se ogleda u vodi, “utapa” u nju a oblaci prelaze nebeskim visinama namjesto riječnim dubinama.
Sjedoh pokraj uživajući u slici, njenim bojama. Kao da je slikarskom četkicom poteze činio vješti slikar. U stvarnosti, fotografija je to …ničim dotjerivana ili mijenjana …mog kolege Cipara. Okom je uplovio u smiraj dana. I …s punim pravom …u našu rubriku Ono malo duše.