KAKO SE PREHRANITI

Vertikalna poljoprivreda i kontejnerski uzgoj hrane. Mogućnost primjene u Republici Hrvatskoj

piše: Dražen Katić
Smatra se da će 2050 na zemlji živjeti oko 9 milijardi ljudi, a od toga čak 80% u velikim gradovima “megacities” koji će imati čak preko 50 milijuna stanovnika. Da je to moguće pokazuje činjenica da Tokio sa svojim satelitskim predgrađima ima već danas oko 40 milijuna stanovnika.

Postavlja se pitanje kako će se prehraniti ti ogromni gradovi? Uvozom te gradove neće biti moguće snabdjeti s dovoljnom količinom hrane, tako da će dio hrane morati sami proizvoditi.

Jedan od modela proizvodnje hrane koji se može primijeniti u velikim gradovima je “Vertikalna poljoprivreda”, engleski nazvano “vertical farming”!

Radi se o tome da bi neboderi budućnosti nudili na pojedinim katovima zelene površine za uzgoj povrća i salate  ili spiralni model po kome se zelena površina nebodera spiralno proteže od dna do vrha nebodera.

Na taj način bi se osigurao jedan dio vlastite poljoprivredne proizvodnje.

U velikim gradovima u Republici Hrvatskoj postoje projekti koji su zbog nedostatka financija nedovršeni. Radi se o različitim nedovršenim zgradama. Koliko će  godina te zgrade stajati još nedovršene otvoreno je pitanje.

Najbolji primjer je nedovršena zgrada Sveučilišne bolnice u Zagrebu koja se nalazi preko puta Arene.

Od početka gradnje prošlo je 20 godina. Ona je odličan primjer za pokretanje projekta “vetikalne poljoprivrede”.

Na katovima te nedovršene bolnice bi se mogle uzgojiti znatna količina povrća i salate. Grad Zagreb kao tržište je dovoljno velik da bi proizvode mogao otkupiti. Zarađenim novcem od “vertikalne poljoprivrede” bi se moglo postupno financirati dovršenje te bolnice. Inače će nedovršena bolnica  postupno toliko oronuti da neće biti više funkcionalna za dovršenje.

Drugi model proizvodnje hrane koji se danas istražuje je “proizvodnja u kontejnerima”. U donjem dijelu kontejnera se nalaze bazeni za uzgoj ribe, a u gornjem dijelu kontejnera (na katu) se nalazi prostor za uzgoj povrća.

To je jedan zatvoreni krug proizvodnje u kome ne postoji otpad. Izmet koji proizvedu ribe se koristi za gnojenje povrća. Ostaci bilja se koriste za kompost. Kontejneri se mogu osvijetliti  i grijati solarnom energijom.

Velika prednost vertikalne poljoprivrede i uzgoja u kontejnerima je da hranu proizvodimo ne samo sezonski nego tokom cijele godine.

Za sada se pokazalo da je u velikim gradovima moguće pčelarstvo. Uzgoj hrane je idući korak.

Jedne godine sam  posadio u kante na balkonu rajčicu. Izrasle su vrlo velike stabljike. Plod je bio nešto sitniji ali izvanrednog ukusa. Pošto se balkon nalazio na južnoj strani sa velikim brojem sunčanih sati bili je potrebno svakodnevno zalijevanje rajčice. Uzgoj je bio bez korištenja ikakvih sredstava dohrane. To je bio mali pokus koji je bio interesantan i donio par kila proizvoda izuzetne kvalitete.

Ono što bi se iz navedenog koncepta moglo već sad primijeniti je “kontejnerski uzgoj ribe i povrća”  u Dalmaciji.

Na taj način bi se tijekom cijele godine osigurala određena količina svježe ribe i povrća, ne bi bili toliko ovisni o uvozu i nudili bi ekološki domaći proizvod. Investicija u kontejnere nije pretjerano visoka, sunca ima dovoljno za solarno snabdijevanje toplinom i strujom, a otvorio bi se i jedan dio novih radnih mjesta.

Svakako da bi na taj način bili među prvima u svijetu koji su primijenili kontejnerski uzgoj hrane u komercijalne, a ne samo u istraživačke svrhe.

Naravno da kontejnerski uzgoj hrane možemo primijeniti gdje god želimo, ne samo u Dalmaciji. Kod manjeg broja sunčanih sati u zimskim mjesecima kontejnere bi se morali dodatno snabdjeti grijanjem.

Također je za potrebe “zdravstvenog turizma” kontejnerski uzgoj vrlo zanimljiv.

U neposrednoj blizini centara za  medicinsko sportsku rehabilitaciju i wellness mogu se postaviti kontejneri za uzgoj. Na taj način bi iz vlastite proizvodnje navedeni centri imali preko cijele godine opskrbu svježim ekološkim povrćem, salatom i ribom.

Kontejnerski uzgoj bi se mogao kao dio dodatnog edukacijskog programa ponuditi osnovnim školama.

U osnovnoj školi se stiče baza za cijeli život. Također djeca u toj dobi svjesno prihvaćaju spoznaje o ekologiji i održivom razvoju. Svaka osnovna škola koja ima prostora mogla bi  imati jedan ili više kontejnera za uzgoj. Učenici bi uzgojeno povrće i ribu mogli koristiti za prehranu u školi, ako škole imaju vlastitu kuhinju. Ako to nije slučaj tada bi mogli proizvode prodavati obližnjem restoranu, ribarnici ili trgovini zdravom hranom. Na taj način bi pored znanja o ekološkom i održivom razvoju djeca stjecala praktična iskustva iz trgovine.

Zarađeni novac bi mogli investirati u neki drugi školski projekt, kao pomoć siromašnim učenicima, za proslavu dana škole, financiranje izleta i sl.

Iako gornji video prikazuje kontejnerski uzgoj kao primjer istraživanja u Berlinu, taj način uzgoja bi se mogao komercijalno sa punim uspjehom primijeniti u Republici Hrvatskoj.

Također bi se kontejneri za uzgoj mogli i komercijalno prodavati, jer se oni lako mogu postaviti i u vlastiti vrt.

Kao negativan primjer uzgoja ribe u Republici Hrvatskoj  naveo bi komercijalni uzgoj tuna u kavezima u Jadranskom moru. Taj način uzgoja nije ekološki niti održiv. Riba se uzgaja za strana tržišta, najčešće Japan, a nama se u Hrvatskoj nudi uvežena tuna iz konzervi. Novac zarađuje jedino vlasnik tvrtke za uzgoj i država. Pored tog negativnog aspekta uzgojem tuna u kavezima zagađuje se more. Pored ostatka hrana postoji i biološki otpad kojeg stvaraju ribe, te masne mrlje u moru.

Alternativi tom negativnom načinu uzgoja ribe koja kao “sushi” završi u japanskim restoranima je kontejnerski uzgoj.

Njega možemo opisati u tri riječi: on je ekonomski, ekološki i socijalan.  To znači da obuhvaća sve tri komponente održivog razvoja.

Najveća dva grada u Republici Hrvatskoj su Zagreb i Split. Ti gradovi nemaju vlastitu proizvodnju hrane, te ovise o opskrbi prehrambenim proizvodima.

Gledano jedan korak dalje, u tim gradovima postoji kako mogućnost tako i kapacitet za vertikalnu poljoprivredu i kontejnerski uzgoj hrane.

Investicije u tom pogledu nisu velike, a zaposlili bi se i mladi ljudi.

Projekt uzgoja  bi se mogao integrirati u Program zapošljavanja Europske Unije za  mlađe od 25 godina, koji nosi naziv “Garancija za mlade”.

Tim projektom bi se osigurale volonterske plaće za mlade zaposlenike iz EU fonda, a uzgojeni proizvodi donosili bi čistu dobit, (kada se odbiju porez i troškovi energije).

Postoji poslovica da “svaka kriza nosi sa sobom i šansu”.

Da li ćemo mi tu šansu prepoznati i iskoristiti mogućnosti koje su nam ponuđene ovisi jedino o nama.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Obadva formata knjige mogu se pogledati pod ovim linkom.