BESPOSLEN POP I JARIĆE KRSTI

Ukiseljeno mlijeko i prolivena tinta

piše: Sandra Marelja Muić
Aktivno u državi, nema šta. Aktivno na putu prema dolje u gotovo u svim županijama. Posvuda iskaču neke pronevjerene cifre, suvišni izdaci, lažni natječaji, propali projekti – kao da imamo nekoga tko je plaćen samo za izbacivanje takvih podataka u medijski eter. A moguće i da imamo, bilo je kod nas i dužnosnika koji su primali plaću za čuvanje pečata i primicanje stolice  i ne znam čega ne. Moram priznati da me se ipak ostavi bez teksta mjestimično, kao kad čitam o kupovini luksuznih automobila za potrebe jedne nam županice ili isplaćivanju mega-bonusa za uspješno poslovanje direktorice jedne zračne luke.

Jasno je meni da je kod ove prve potreba za takvim automobilom velika, puno se takvi dužnosnici voze okolo(-kole) da obrade sve silne njive u svojim županijama i da ih pritom ne zaboli guza sjedeći u kakvoj jeftinoj produkciji ili im se ne rastopi make up zbog loše klime. Još mi je jasnije kako je djelatnicima jedinog vrtića u Hrvatskoj Kostajnici za koju je dotična isto odgovorna u sklopu tog svog regiona u kojoj su zatvorili to zdanje jer  nisu imali više za plaće, a sad ti roditelji nemaju ni kamo sa djecom, pa mogu i oni odustati odmah od svojih , sigurno visokih plaća.

Lijepo da se mjesto zove „Hrvatska“ Kostajnica , neka se zna autohtonost situacije. Još topliji primjer socijalne svijesti je ovaj drugi gdje si dotična isplati dvijesto tisuća kuna bonusa jer joj je to tada pismeno odobrio ministar, u situaciji u kojoj su čak i liječnici i dalje u svom višetjednom štrajku i ljudi pušu u rog sa svojim promašenim višegodišnjim čekanjem na zahvate, i u županiji gdje npr. jedan vrtić za djecu s poteškoćama u razvoju , i to jedan jedini nadaleko i naširoko ovdje, mora sklanjati dječicu u kut jer prokišnjava, a nema se za sanaciju.

Opetovanja pravdanja jedne i druge po medijima na potpuno pravo i opravdanost svojih radnji je degutantno, podsjeća me na snimke  dobrotvorki koje bi otišle u Chanelovom kostimiću obići gladne u Africi i onda se slikale s njima. Bljak. Kvaliteta države se naravno, ogleda uvijek u njenom odnosu prema najpotrebitijima i najnemoćnijima, pa si sami možemo ucrtati mjesto na toj ljestvici.

Čovjek gotovo dobije dojam da je Lijepa naša iznad svega jedna prosperitetna zemlja kad se stalno davimo u financijskim podacima, od kojih nam ništa nije sveto, pa čak ni humanitarne akcije kako vidim.  Nema tog mlijeka koje se ne može ovdje ukiseliti ovdje , nema te tinte koja se ne može razliti ovdje, zbilja nema toga što se u Hrvatistanu ne može prebojiti u jednu od pedeset nijansi sive, pa radilo se  i o najpozitivnijem događaju kao što je bila akcija prikupljanja novca za bolesnu djevojčicu kojoj to, nažalost, nije pomoglo, no koje je dobilo svoj najružniji epilog u recentnom medijskom prepucavanju među akterima tog pothvata – humanost na djelu, reklo bi se.

Kako dođemo do toga da se prepucavanja uvijek vrti preko, oko ili nad žrtvama, je li to taj jad koji čuči u nama zbog ove bijedne situacije? Ima li kraja tog politikantskog lešinarenja recimo u aktualnom slučaju Vukovara, koliko se treba još ponižavati sve te stradale ljude na svim stranama i sve te ljude otvorenih rana još? Zar nije prejadno dirati i u Kolonu sjećanja i svojatati je i određivati koliko će ih biti i tko će u njoj biti?  S obzirom da su jučer vijećnici izglasali grad na Vuki „mjestom posebnog pijeteta“, mislim da  sada trebaju stvarno svi ići pod tim kišobranom zajedno, ne bi li nam svima ti silni grobovi oprostili.

Naravno, tipično za Hrvatistan, pored svih silnih dubinskih kriznih procjepa koji se otvaraju svaki dan i gigantske bijede koja nam se zlurado i krezubo smiješi s nadolazećom zimom,  davi nas se predstojećim referendumom o braku koje, čudna li čuda, pada na prvu Nedjelju Došašća, ono pucamo od zrele demokracije i nasušne potrebe za takvim temama.

Čujem danas na radiju predstavnicu jedne od tih silnih udruga, a imamo općenito više udruga nego zaposlenih u Hrvatistanu, kako veli da – nije u redu da većina odlučuje o pravima manjine-  u ovom slučaju o pravima seksualnih i rodnih manjina. Eto ga na, jebi ga, opet nije po volji. Ili rekao bi narod: besposleni pop i jariće krsti.