TKO JE TU LUD

piše: Mirela Bajlović Marasović
Jutros je svanuo divan dan. Počeo je rano, već u šest sati moja Josipa iskače iz kože od gladi …ajd neka, nahranimo mi to, presvučemo, ušuškamo …zaspi! Ali možeš se slikat kad te san prođe!

Dakle, ustanem …kava me već čekala …sjednem na balkon, zapalim uz tu svoju kavu za razbibrigu, uzmem ono pametno govno u ruke i reko: aj da vidim što danas ima novog!

Ma ljudi moji, nisam ni počela čitati …već mi je tlak bio na tristo!

Prvo na što naletih je članak od D. Kiša: O nacionalizmu …Neka, članak je ok …ne slažem se sa svim, ali i to je u redu …ne moramo se sa svim, što nam se servira uvijek ni složiti, ne bi bilo zdravo da je drugačije. A  onda…praksa mi je uz kavu doći u HGB i prelistati …što li nam rade Hrvati u domovini i van nje …I onda naravno …Emilov članak o Pozaiću …Još sam pod dojmom, toliku navalu bijesa mi je izazvao da me je ponukao da sjednem i pišem …u degutantnost gospodina, biskupa Pozaića neću ulaziti.

Danas imam namjeru pisati o siromaštvu …okružena sam s njim i ne mogu biti ravnodušna i ne mogu to prihvatiti kao normalno, ne mogu se više ni smijati crnom humoru na koji smo prisiljeni da bi preživjeli ovu nesnošljivost …a inače obožavam crni humor.

Evo, konkretno:  boli me, na primjer, gledati moju Kiku, koja je magistar kulturne i prirodne baštine u turizmu …što god da to znači ili ne znači, nije ni bitno …POSLA NEMA! Nema posla …NIKAKVOG …NIŠTA!!! Posao čistačice/spremačice, dadilje, bauštele, servirke …ništa …nema ni mjesta za onih bajnih 1600 kn …da odradi praksu dijete …stekne iskustvo, bilo kakvo …NEMA!

Nema izbora, jednostavno NEMA! UGUŠIT ĆU SE U OVOJ NAŠOJ HRVATSKOJ.

Nadalje, tu su sve moje kolegice i kolege profesori (zvuči ljigavo, ali tako je) …narednih 80 godina bih zatvorila sve te katedre profesora jer ih se toliko nasralo da ih se narednih 200 godina neće sve moći smjestiti na radna mjesta u razno razne škole osim ako ne pocrkaju od gladi u međuvremenu, što nije ni isključenoo …koji nemaju posla …ČEKAJU …traže, mole, misle, traže …ČEKAJU …ali NEEEMAAA, NEMA NIČEGA!!!

A godine prolaze, stari se. Imali bi i oni OBITELJ, gay ili straight …kog briga, ali KAKO?! Kako osnovati obitelj? Kako je prehraniti? Kako povećati natalitet da Hrvatska ne pocrka? Kako ga održati? KAKO?! KAD NEMA …NIČEG NEMA!

I da mi sad slučajno nitko nije ni pomislio reći da gledam precrno, prepesimistično, pre …prepreprepre …nema,  posla nema, prihoda nema …a moraš jesti, moraš se ugrijati, moraš se obući …

Moraš …a kako?!!!

Ne želim ni da nam se kaže da pokušamo vani, da idemo dalje, van Hrvatske …Zar se nismo tek nedavno vratilu? Zar nas nisu prije nekoliko godina raselili i rasprodali kao ovce po svijetu? I sad opet da idemo tražiti negdje drugdje dom …??!

Ma tko je tu lud?!

Proizvodnje nema …tu i tamo koja novonastala manufakturica …trend su ručne tvorevine. Tvornica nema, državnih firmi nema …suficitni su ionako …Još nisu prve generacije rođaka otišle na Mirogoj …izvoza nema …posla nema …PAKUJ MIKI KUFER…sve se svodi na taj PROKLETI SMEĐI KUFER. Nemam, ali apsolutno nikakvog talenta za crtanje …no, u ovom trenu bi ga mogla nacrtati i slijepa …toliko mi se žigosao u mozak …i to u području vječnog pamćenja…

Imam posao, radim …na svu sreću zaposlih se, pa onda diplomirah …doduše, potrajalo je. Moja šefica, pametna žena, rekla jednom: „Budi neovisna! Radi …sve će doći na svoje pa i faks, a do tad radi i budi!“

Bila je u pravu …drugi nisu imali i nemaju te sreće …prva moja sestra, mama …Tata radi po 14 sati dnevno …i dalje dobije 2600 kn na račun, drugo u kuverti …i kad dobije …dragi gospodine Liniću …ma ne jebe te nitko čovječe ni dva  posto!!!

I dalje rade što hoće …koja usrana fiskalizacija …koji šugavi zakon o radu …ma o čemu ti pričaš čovječe?! Kakav porast BDP-a …smanjenje duga …čijeg?! Svog vlastitog …pa da, u to vjerujem …ti ne dobiješ plaću U KUVERTI, ti je dobiješ na račun!!! A moja Kika, Antonija, Marina, Anita, Sana, Ljilja, moj Ive, Joso, Miro, Duje, Marko …ma nek se jebu kad nemaju posla!

I onda, odeš na misu …i hoćeš malo topline …utjehe …nečeg …i onda OPET čuješ da ništa ne valja …da posla nema …da vjerujemo u bolje sutra …i dođemo do AMEN …svako svojoj kući, za svoj stol, na ručak …onda svi naši HRVATI jedu juhu …rijetku…iz nedjelju u nedjelju je sve bljeđa i rjeđa …A vi gospodo iz Klera, iz Vlade …malo Vas je mršavih …kvarite nam i na ljestvici pretilosti prosjek …

I da, odite Vi vani, tražite stipendije, pretucajte se po svijetu, a nama dajte da živimo kod kuće!

Znate, mi smo spremni dijeliti jedni s drugima …mi smo to usavršili …zajedno …dijelimo …svake nedjelje dijelimo svoj ručak jedni s drugima, domovi nam liče na javne kuhinje, no mi uživamo u tome, sretni smo kad možemo podijeliti ovo što imamo.

A Vi, s kim Vi dijelite? Dijelite li uopće? Jao, oprostite …zaboravih da ste podijeljeni međusobno …Crkva Crkvi …Vlada Vladi …narod ko jebe!