POMAKNUTE SLIKE

piše: Sandra Marelja Muić
Višetjedna sapunica o plagijatu hrvatskog ministra znanosti  kulminirala je ovaj tjedan žalosnim epilogom najave napuštanja zemlje znanstvenika Đikića  zbog reakcija premijera i rektora na ovu situaciju i na stanje u znanstvenoj zajednici, općenito.

Odlazi, dakle, onaj koji ne treba, ali time pokazuje da još postoji etika, dignitet, kvaliteta, da ne prihvaća i da se nije školovao za sustav koji podupire ovakvo stanje vrijednosti i pretvara se, gotovo, u sustav upravljanja, kao da su građani nečije vlasništvo.

Nezaustavljivi gubitak društvenih vrijednosti i kvalitete/ta u hrvatskom društvu se ovim činom samo nastavlja.

Gledano generacijski, posljedice su multiplikativne, ali možda previše generacija neće ni biti. Demografski podaci koji su plasirani u Dnevniku ovaj tjedan, puni su tmurnih najava o smanjenju broja Hrvata, čemu ne odmaže ni činjenica da cijele obitelji napuštaju zemlju.

Val napuštanja je nešto što smo isto tako prihvatili kao sto smo prihvatili i lažne znanstvenike, lažne branitelje, lažne ministre, lažne diplome, lažne društvene vrijednosti u obliku folkparade. Prava saturacija društva gubitkom društvenih vrijednosti.  Zato i jurimo tristo na sat prema dolje. A, toliko smo htjeli biti mitteleuropejci, zagrebački gradonačelnik bi bio ostavio život za to.

Da bi ispalo ipak kako vlada radi snažno na promjenama i progresu, među svim mogućim varijacijama na temu pdv-a , plasiran je i prijedlog iz ministarstva obrane za uvođenjem vojnog roka od mjesec dana kako bismo, valjda, mi građani imali osjećaj da bi ponovo imali nekoga tko će stati na branik domovine. Ekran – generacije to baš nisu dobro prihvatile, sve što asocira na vojsku im je daleko odbojno, žele se baviti svojim životom koji ne uključuje oružje ni u teoriji.

Dosta im je zastupnika kojima je svaka replika o tome kako su nosili krvave gaće po Velebitu, kao da su to jedini oni činili i kao da svi drugi koji su nosili iste takve gaće po Velebitu i šire u to doba, sada sjede u saborskoj stolici sa svim pogodnostima koje ona donosi.

Možda bi slušali o onima koji su se borili za društvo slobode, uvažavanja, tolerancije, raznolikosti, što čini njegovu kvalitetu i kvalitetu države kojoj pripadamo.

Opetovano forenzičko izvlačenje krvavih tragova u javnopolitičkom mnijenju i saborskim raspravama, neće impresionirati nikoga danas, a najmanje one koji su tu krv sami osjetili.

Da narod ne ostane bez igara, kada već pomalo ostaje bez kruha, isplivalo odmah da premijer nije služio vojni rok, a ni potpredsjednik vlade jer su bili (i ostali) zdravstveno spriječeni; naime, zajedno vide samo anemične slike.

Čak je i predsjednica naprednija od njih, razumije se i u vojne šatore i u oružje  i vidi dobro.

Nadajmo se, da svi zajedno, vide kojim putem nas vode.