…Ivanom Ferenčakom, otkačenim istetoviranim umjetnikom ...Črčkarije.com
razgovarao: Marko Sladić
Super su mi slučajna poznanstva iz kojih se kasnije izrodi suradnja i dobra priča, susret s Ivanom Ferenčakom, otkačenim istetoviranim umjetnikom a s dredloksima do poda, koji živi i škraba u Njemačkoj, upravo je jedno takvo.
Sve je počelo u jednom restoranu, gdje smo pričali o tome tko što radi i sa čime se bavi u vrijeme dok ne crnči za, nikad dostatnu, plaću. Naš smo razgovor nastavili virtualno, putem mejla. O čemu smo sve pričali donosim vam ovdje, stoga ako volite art, kreativne i ambiciozne ljude, uvijek spremne za pokretanje nekog novog projekta, onda svakako ostanite na ovoj stranici.
Kako si se našao u Njemačkoj te što te dovelo u Malinsku na otoku Krku gdje smo se upoznali?
–Na samom te početku moram ispraviti – dredloksi mi još nisu do poda, ali godine prolaze a kosa raste pa će zasigurno biti. Veliki dio familije, s majčine strane, već je godinama u Njemačkoj, a početkom 90-ih i mi smo otišli k njima. Moja mama danas živi na Krku, stoga i ja dolazim tamo svake godine. Uživam, odmaram, crtam, ponekad bacim neki grafit.
-Umjetnost! Umjetnost mi je Bog, a Bog je umjetnost. Pravo pitanje je tko su umjetnici? Onaj tekst na mojem Facebook profilu, jedna je kratka umjetnička izjava, a opisuje moju umjetničku poziciju. Tehnički gledano, slikam slike koje su se posvetile objektivnosti.
Ali, između finih glazura starih majstora i sprejanih boja, sve ostaje otvoreno. Ja se nikad ne bih odlučio samo za jedno jer ova vrsta posla nikada nije jednosmjerna ulica. Sadržaji mojih slika su jedna vrsta koana jer ponekad bacim i neki grafit.
To su zagonetke za koje u isto vrijeme postoje svemogući i nikakvi odgovori. Barem ne postoji mogućnost sa špekulacijom ili umom doći do potrebnog objašnjenja i rješenja. Ono što je doista važno je divina, nešto neobjašnjivo, nazovimo to umjetnošću.
Čini mi se kako se bit umjetnosti otkrije tamo gdje ona nastaje. To znači kako je ono što se događa tijekom kreativnog procesa, umjetnost u svom čistom izvornom obliku. Izloženi eksponati, bilo koje vrste, samo su ostaci, ali i dokazi nečeg prekrasnog, nečeg magičnog. To su umjetnička djela! Ako postoji netko tko uspije obilježiti čaroliju tog trenutka, rekao bi: On je stvorio dobro umjetničko djelo. Umjetnost je sada!
A kada si se njome počeo baviti?
-Počeo sam crtati već u djetinstvu, a već s 14 – 15 godina dospio sam na ozbiljan nivo.. Tada sam počeo raditi grafite i slike s akrilnim bojama. S 20 godina sam počeo studirati slobodnu umjetnost, s težištem na slikarstvu.
Naučio sam različite tehnike slikarstva s uljanim bojama, tehnikom koja mi je postala najdraža. Ponekad napuštam slikarstvo te se prepuštam nekim drugim smjerovima kao što su instalacije i performacija.
Koji su tvoji uzori?
–Uzora imam mnogo. Rado učim od svakog od koga mogu nešto naučiti – i od starih majstora, ali i od današnjih umjetnika. Uvijek netko odnekud izroni i fascinira me svojim radovima. Izdvojio bih djela starih majstora Titziana i Duerera, crtača M.C. Eschera i Dalia, komercijalno najpoznatijeg i najglasnijeg među nadrealistima. Još bih spomenuotu i Renea Magrita, a od suvremenih slikara, Gottfrieda Helnweina i Marka Tanseya.
Što najčešće prenosiš na platno? Vidim kako ti je česta tema Isus, a posebno me se dojmila ona na kojoj ima gas masku i vojnički šljem! Ništa mi nije jasno!
-Ako ti ništa nije jasno, onda je slika uspjela. To je trenutak u kojem mozak počinje raditi. Takva djela vode misli iz njihovih uhodanih puteva prema slobodi gdje je sve moguće i ništa nije zabranjeno.
To su putevi koji čuvaju mozak od demencije i omogućavaju duhu kako bi se oslobodio. Upravo me ti razlozi vuku u nadrealizam i zato je puno mojih slikapoput koana – kao što sam već naveo ranije. Konkretni odgovori na pitanja o konkretnim slikama, mogu biti samo subjektivni.
Gdje se tvoje umjetnine mogu uživo pogledati, kupiti? Uostalom, prodaješ li ih uopće ili su ti samo za lijepo vidjeti?
–Moji se radovi mogu vidjeti na izložbama, a prema dogovoru, primam posjete i u svom ateljeu. Tamo se one mogu i kupiti. Neke od njih ne bih volio prodati iako godi interes i poštovanje drugih prema mojim djelima. To je zasigurno kompliment svakom umjetniku.
Izložbe?
–Dosad sam izlagao samo u Njemačkoj jer živim ovdje, ali već sljedeće godine planiram ostvariti dvije izložbe u Austriji, Uvjeren sam kako bi neki internacionalni projekt mogao biti jako interesantan.
–Kako se slažeš s ostalim umjetnicima u Njemačkoj? Družite li se, imate li zajedničke radionice, umjetničke kolonije itd.?
–Upoznao sam mnogo umjetnika što je većinom preraslo u ugodno druženje, ali na kraju dana uvijek se ustanovi kako svatko brine o svom poslu, stoga nije jednostavno realizirati zajedničke projekte. To je vrlo tužno jer bismo zajedno bili mnogo jači.
Tu situaciju ne poboljšava ni činjenica kako ja ne stanujem u nekom velikom gradu poput Muenchena. U takvim je gradovima puno jednostavnije gibanje po umjetničkoj sceni, iako se i tamosvatko najprije pobrine za sebe.
Što radiš kad nemaš kist u ruci? Čime se još voliš baviti?
–Pošto slikarstvo nije baš neki tjelesni posao, bavim se sportom kako bih se razgibao. Nekoliko sam godina trenirao taekwondo. Sada trčim po šumama i treniram sam. Kažu kako u zdravom tijelu živi zdravi duh što nije baš uvijek istina, ali tako bi trebalo biti.
Muzika mi je isto velika strast. Sviram flamenco gitaru i još poneke instrumente. Ti znaš kako sam ja vegetarianac i to već skoro 20 godina. Zato često kuham što me isto jako veseli jer domaća je hrana, ipak, najbolja. Industrijska hrana nije dobra ni za životinje, a pogotovo za ljude. To je smeće koje uzrokuje mnoge bolesti.
Mogao bi možda i u Hrvatskoj napraviti neku izložbu. Ako se odlučiš svakako se javi pa ćemo napraviti nešto ludo. Vrlo rado ću ti pomoći, a usput i upoznati s Ivanom Paulićem, nevjerojatnim mladim slikarom iz Bakra. Napisali smo i jedan članak o njemu. Svakako ga potraži OVDJE.
–Pogledao sam vaš članak o Ivanu Pauliću. Super tip koji ostvaruje interesantne projekte. Lijepo bi ga bilo upoznati! Tvoj prijedlog za izložbu u Hrvatskoj također mi je interesantan. Za takve projekte postavlja nam se mnogo logističnih barijera, ali sigurnoima puteva i mogućnosti njihove realizacije. Ja sam svakako za!
Hvala ti puno za intervju i hvala svima koji su se zainteresirali i pročitali ga. Živjeli!