piše: Sandra Marelja Muić
Sajam u Benkovcu je neoboriva manifestacija u ovoj regiji, svakog 10. u mjesecu na prostranoj širini nedaleko samog tog gradića sakupe se ponuđači i probirači.
Otiđoh i ja zadovoljiti svoju (novinarsku) znatiželju danas.
Krasno nedjeljno prijepodne rezultiralo je gomilom parkiranih auta i mnoštvom ljudi koji su nosili svoj plijen sa sajma. Na samom ulazu kamioni puni jedrih glavica kupusa, a ispred njih po dvojica koji svaku glavicu ubacuju u software za čišćenje i usitnjavanje.
Sad bolje razumijem onu metaforu – lud ko’ kupus- , jer te jedan dan takvog posla može dovesti u to stanje.
Ulazimo na dio koje je rezerviran za životinjsko carstvo i prelazimo preko spužvi natopljenih dezinfekcijskim sredstvom, da ne bi unijeli odnosno iznijeli kakvu bakteriju. Tekućina je toliko prljava da ne znam može li iti kakva mutirana bakterija preživjeti i da hoće.
Brojne prikolice sa usnulim svinjama, malim i velikim, tek poneka odvrne surround ako joj se dohvate repa i uha, te je strpaju u daljnji transport. Poslagani na livadi, auto do auta, svatko izložio svoje dvonošce i četveronošce kako je najbolje znao.
Dekom prekrivena auta s krletkama kanarinaca na njima, perad vezana najlonom za jednu nožicu da ne odkukuriče među grmlje, kunići u kavezu …
U jednom prostranom prtljažniku drijemaju smireno tuke, skroz indiferentne što ide hladnije vrijeme koje označava kraj njihovih životića.
Razne vrste psića izložene na dodir posjetiteljima, najbolje je prošla jedna crnkasta ekipa smještena u kartonskoj kutiji, nisu se dali iritirati.
Bez tenzija i galame, svijet iz obližnjih mjesta obilazi i kupuje, ide sa svojim vrećicama, jako ugodan odmak od kafićkih ajfoničara s rive.
Miris pečenih prerađevina nadvija se nad brojnim štandovima sa turskom posteljinom i kineskim tekstilom, miomirisi sintetike gotovo neizdrživi, daleko je ljepše tamo kod četveronožaca.
Tamnoputi prodavač upućuje gospođu na jednom štandu da nemaju veći broj jer se te majice same rastežu, pa i nije potreba specificirati ih dalje po veličini. Neposredno u nastavku proizvodi od drva i kovački proizvodi, brojna pomagala i rekviziti za roštiljade i još više zvona od peke koja ljeskaju na jesenskom suncu.
Moje tričetvrtine me odvode do svoje standardne zalogajnice sa ćevapima, navodno, najboljima na sajmištu. Cijela obitelj uključena u rad, gospođa na roštilju grabi narezani luk šakom i kapom te ga baca u lepinju dok joj dollypartonovski pramenovi padaju oko ocvalog lica.
Sjedamo za stol u jednom kutu, cijeli teren je kos i sve na stolovima stoji onako titanički zatrpano ostacima hrane onih koji su prethodno sjedili, u sredini tv spojen sa desetak kablova, pored njega kuhalo sa ogromnim loncem iz kojeg šiklja vodena para za malu bakrenu džezvu koja čeka spremna na narudžbu. Ne bi me iznenadilo da Sulejman proviri iz ekrana sa fildžanom, mislim da se ne bi isticao posebno.
Dobrodušni premoreni vlasnik se okreće oko svoje osi, ne zna gdje prije od narudžbi, no ipak ne zaboravlja u svemu tome potražiti me u toj gužvi da mi vrati kusur. Ćevapi odlični, dižemo se da istražimo ostatak izloženog u ovoj posljednjoj kulturološkoj enklavi koja drži gard pred vratima europskih propisa. Nema deklaracija, nema računa, nema barkodova. Nema preseravanja, ni prenemaganja, osim snažnog PR-a u slučaju prodaje.
Snimam dva mala bijela stolića sa teglama meda , smještena na relativnoj udaljenosti. Zeleni med, ispred kojeg je naznačeno da je ljekovit, iako bi bolje bilo da stoji da ga je sam Shrek pravio sudeći po njegovoj boji i tamni med, sa naznakom da je šumski, a po boji ga je izgleda sam medo Brundo vrcao. Od opečenih klijenata znam da su oba izvrsna za lijepljenje svih vrsta pločica, izrazito bacaju mirisne note diesela i eurodiesela, samo se nikako s njima ne smije u blizinu čaja, odnosno vlastitog grla.
Puk vuče silne mrežice mandarina i jabuka po povoljnoj cijeni, a između šarenih štandova s voćem , ustoličio se jedan koji prodaje gume za kamione, a prekoputa njih nekoliko izlagača sa antikvitetima. Svi u kohabitaciji bez tenzija. Teško reći je li izlagač ili izloženo u kategoriji antikviteta, otprilike se natječu.
Plaćamo ljubaznoj parking službi i ostavljamo svijet sajma iza sebe, dok i dalje pristižu novi posjetitelji. Oblaci nam idu u susret.