foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Korak po korak, i eto me do kraja, do ruba …pružih korak, ne bojim se, ruke me čekaju, ne daju …upadoh u oblake maglene k´o u meke jastuke.
Magla, svuda, magla oko nas …
Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad,
Tvoje lice nestaje u zraku kao dim
Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad.
Ti si s druge strane rijeke,
Polako već se mirim s tim.
Magla svuda, magla oko nas,
Iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno,
Sve je dublji jaz.
Iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno,
Sve je dublji jaz.
Tvoje usne od papira, ne osjećam ih već.
Tvoje ruke izmiču k’o ispred dana noc.
Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il’ grubu rijec
Ipak šutim, gušim srce,
Mora se naprijed, dalje poć.
Tvoje ruke izmiču k’o ispred dana noc.
Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il’ grubu rijec
Ipak šutim, gušim srce,
Mora se naprijed, dalje poć.
Tvojih riječi ne sjećam se, ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja još su samo dio sna.
Sve sto oboje smo htjeli odavno već je iza nas,
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje trazim ja
Milovanja tvoja još su samo dio sna.
Sve sto oboje smo htjeli odavno već je iza nas,
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje trazim ja