tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Prava bura dogodila se na informativnom susretu koji je u dvorani Hrvatske katoličke misije organiziralo Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Njemačkoj.
Sastanak je imao za cilj podrobnije informirati o novom Zakonu o prebivalištu koji se tiče i Hrvata koji žive izvan Hrvatske.
Naime, na ovom susretu je Vedran Konjevod, voditelj konzularnog odjela želio pravilno informirati, odnosno razriješiti nedoumice i opovrgnuti dezinforamcije koje se prenose i šire o novom Zakonu o prebivalištu, te položaju iseljeništva spram toga.
–Da je zakonodavac želio da vas kazni ili u čemu onemogući ne bi ostavio mogućnost izbora. Dakle, ovdje ne govorimo o ODJAVI, to se radi u izuzetnim slučajevima, već o PRIJAVI PRIVREMENOG ODLASKA, rekao je između ostalog Konjevod pokazavši okupljenima obrasce te uputivši ih koje točke obrasca je potrebno ispuniti te koje dokumente trabaju pokazati. -Bilo je raznih nedoumica, no evo ja vam kaže, i vlastitom sinu koji studira u Beču, rekao sam da učini prijavu privremenog odlaska, pa taj savjet dajem i vama. Privremeni odlazak se radi najprije na pet godina …i nema nikakvih problema ...pokušavao je Konjevod pojasniti srž primjene Zakona.
No, ovom prigodom naši ljudi nisu imali ni strpljenja a niti volje slušati ovakva i slična pojašnjenja. Prava bura u dvorani. Na trenutke se činilo kao da smo se prebacili u neko drugo vrijeme pa je pred ljudima predstavnik neke nam tuđe države u kojoj i s kojoj ne želimo biti niti šta imati. Da ne kažem koje!
Padala su pitanja, ljutite primjedbe, ogorčenost par exscellence, na vidjelo su izašle brojne frustracije naših ljudi, opravdana ljutnja na vlast, osjećaj nemoći i ostavljenosti, te mišljenje o iskorištavanju džepova iseljenika da se začepe financijske rupe. Na trenutke je sve izmicalo kontroli, poprimalo svađalačke, nepomirljive tonove, govorilo se uglas, vikalo …
O, Bože, mi smo majstori, predstavu pretvoriti u farsu.
Razumijem dobro ono što naše ljude ispunjava u ovom trenutku. Informacije o novom Zakonu kasne. A prave informacije pogotovo kasne.
Pa gdje nam je i šta radi taj Ured za iseljenike?
Ljudi su zbunjeni i raznolikim ponašanjem državnih službi u Hrvatskoj kao i u raznim konzulatima u Njemačkoj. Kao da se ne radi o istom zakonu, tolike su do sada bile razlike u tumačenjima i provedbi.
Bilo je dobro Zakon o prebivalištu na vrijeme i najprije raspraviti unutar državnih organa, dogovoriti istovjetno postupanje, pravododbno i opširno informirati ljude na koje se odnosi te ih uputiti kada to i gdje mogu obaviti. Posebno, stoga jer je to moguće obaviti i u domovini uz znatno manje pristojbe nego li je onih 20 eura koje treba platiti vani.
Trebalo je informacije o novom Zakonu lansirati prije ljeta. Kako to nije učinjeno, bilo bi najbolje produžiti rok za odjavu/odnosno privremenu prijavu, do kraja idućega ljeta te omogućiti ljudima i ostvariti još jednu mogućnost izbora -ODJAVU/PRIJAVU ispuniti u Njemačkoj ili u Hrvatskoj.
Kako s iseljeništvom zadnjih godina NITKO ili vrlo rijetko TKO razgovara, niti vani a niti u vrijeme posjete Hrvatskoj, i ne čudi da je ovom prigodom došlo do burnog reagiranja naših ljudi, svađalačkih, kritičkih i nekritičkih tonova, ljutnje …
Pa, je li sastanak onda ispunio svoju svrhu? Je! Pružio je, istina zakašnjelu, informaciju kako za temu novog Zakona o prebivalištu, tako i temu prethodne registacije za glasovanje na referendumu (do srijede, 20. studenog) i mogućnost ponovnog dobijanja hrvatskog državljanstva (nakon pristupanja EU) za one koji su nekada tražili i dobili otpust iz istog, odnosno mogućnost dvojnog državljanstva. Podijeljeni su i brojni obrasci koje trebaju oni koji se odjave, prijave, prethodno registriraju itd. Nekako smo puno toga odjednom dobili za domaću zadaću.
Sastanka je pokazao i kako nema više ne znam kolikog i ne znam kakvog povjerenja (koje je bezrezervno postojalo u vrijeme rata), nekog blanko odnosa u kojemu ti se sve sviđa i sve odobravaš radi nekih drugih, viših ciljeva. U svakom slučaju, kod svake teme je potrebno zadržati civilizirani razgovor bez povišenih tonova. To, kako bismo čuli jedni druge i shvatili temu i poruku. U protivnom, sve sliči onoj igri “gluhih telefona” u kojoj se pita jedno, odgovara drugo, tematizira jedno a pita drugo i sve tako redom.
A vrijeme leti i rokovi se primiču. Bit će reda, put Veleposlanstva, pa s osobnim primjerom, dobiti i osoban, odgovarajući odgovor, predati obrazac, prijavu, zahtjev …
Adresa Veleposlanstva u Berlinu je: Ahorn Str. 4. -U Bahnhof Nolendorfplatz.