Sajam ljudskog stvaralaštva i prijateljstva
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 18.studenoga 2013. – Jučer je održan tradicionalni NATO dobrotvorni sajam. Ova veličanstvena manifestacija koja je okupila nekoliko tisuća volontera i posjetitelja počela je već u subotu postavljanjem štandova i pripremanjem jela.
Bilo je doista lijepo biti dijelom užurbane i vesele družbe dragovoljaca iz četrdesetak zemalja koji su od ranog jutra vrijedno radili. Bila sam dio naše ženske skupine za restoran, te smo uz smijeh kuhale hobotnicu, gulile krumpire, kapulu i sjeckale masline. Pripremale smo salatu od hobotnice.
U drugom velikom loncu od 50-tak litara lagano se kuhalo meso za slavonski čobanac. Između sebe razmjenjivale smo recepte za slavonska i dalmatinska jela. Razgovarale smo sa susjedima do nas, bili su to veseli, ali iskusni kuhari koji su za talijanski restoran pripremali razne vrste manistre i šalše.
Oni su bili profesionalci i ne malo su se iznenadili kada smo im kazale kako smo mi kuharski amateri. Istina amateri sa dugogodišnjim iskustvom pripremanja objeda za svoje obitelji.
Našalile smo se kako naša salata od hobotnice ne može nikako biti neukusna kada ćemo je začiniti najboljim maslinovim uljem na svijetu koje je u hladni, kišni Bruxelles stiglo iz sunčane Dalmacije. Pored toga hranu spremamo radosna srca, a najbolji začin je ljubav. I doista djelovalo je… Sve porcije salate od hobotnice, čobanca, štrukli, kolača prodali smo jako brzo. Ništa nije ostalo.
Ceremonija otvaranja u nedjelju započela je prozivanjem predstavnika država koji su na svome jeziku potvrđivali kako su spremni za početak Bazaara. Program se nastavio pjesmom, plesom iz svih država koje su prijavile izvođače.
Bilo je tu svega …od djevojčica iz Kazahstana koje su u narodnoj nošnji otplesale narodni ples preko bugarske folklorne skupine pa do talijanskih izvođača kancona. Gledajući skladni ples i slušajući glasove koje nisam razumjela ali koji su budili emocije pomislila sam kako je čovjek sa svom svojom raznolikošću jezika, te bogatstvom stvaralaštva jedinstveno, veličanstveno biće.
Ljudsko stvaralaštvo i izražavanje osjećaja i istine kroz pjesmu i ples ruši granice i jezične prepreke. Nismo razumjeli što se pjeva, ali bilo je lijepo i budilo je osjećaje. Slično je bilo i na našem prodajnom štandu. Uz gitaru pjevali smo naše pjesme i ljudi su se okupljali oko nas i odobravali. A, univerzalni jezik svima dobro znan svakako je bio osmijeh.
Na naš prodajni štand dolazili su naši susjedi koji su kupovali znane proizvode poput cedevite, bajadere, vegete, pašteta, pršuta, piva. Drugu grupu kupaca činili su ljudi koji su kao turisti bili u Hrvatskoj, oni su najčešće tražili točno određene vrste vina. Treću pak skupinu kupaca čini su znatiželjnici koji nisu bili u Hrvatskoj, ali su željeli saznati više. Pitali su koji su to tipični naši proizvodi i rado uzimali turističke prospekte.
Mirisale su češke kobasice i bosanski ćevapi, Španjolci su glasnim povicima nudili paellu… Naravno znatiželjno smo probale mađarski gulaš i usporedile ga sa našim čobancem. Pomislila sam kako se bogatstvo ljudskog duha očituje i u raznim načinima spremanja hrane i pića.Rado sam se prošetala od štanda do štanda. Nudilo se svašta, a posebnosti su bili pravi krzneni tepisi i ručno iskopano zlato na finskom štandu, predivni adventski vijenci na njemačkom štandu, drvene rukom oslikane nizozemske papuče, razne vrste francuskog šampanjca, turski srebrni i zlatni nakit, bugarsko slatko od ruže, estonske brusnice, kanadski javorovi kolačići…
Naravno svatko koristi ono što ima kao sirovinu pa se primjerice rakija ne pravi samo od šljiva ili grožđa kao u našim krajevima nego na sjeveru kontinenta i od krumpira.
Bio je to dug, veseli dan ispunjen šarenilom i bogatstvom emocija. Pomislila sam umorno se vraćajući doma kako sam bogatija za puno konkretnih saznanja o narodima i državama, te raznim običajima. Jedno znam možemo dolaziti sa raznih udaljenih strana ovog našeg jedinstvenog planeta, ali svi smo dio velike ljudske obitelji…one koja zna stvarati. Svi imamo toplo ljudsko srce sposobno za dobro i ljubav.
A, zarada za humanitarne udruge? Ona sigurno nije izostala. Prošlogodišnja je bila oko 180 tisuća eura. Ako je suditi po nama koji smo ponovo oborili svoj hrvatski rekord tako će biti i ove godine. Međutim značaj ove manifestacije nije samo u zarađenim novčanicama nego i jačanju prijateljstva i suradnje među narodima…
A, to se ne može izmjeriti.