Noć muzeja u Belgiji
piše: Marijana Šundov
Brisel, 23.veljače 2013./Sinoć je održana sedma Noć muzeja u Belgiji. U samom gradu Briselu ovom kulturnom manifestacijom bilo je obuhvaćeno 24 muzeja. Uz muzejske postave u muzejima su bili organizirani koncerti i kazališne izvedbe. Nije se trebalo gnjaviti ni sa traženjem parkiranja jer su bili organizirani autobusi koji su besplatno vozili od muzeja do muzeja.
Mogao si biti u muzeju koliko želiš, a onda izići i uloviti autobus za iduće odredište. Za razliku od ostalih večeri u tjednu subotnja noć je bila vedra. Lijepo je bilo prošetati i konačno nakon cijelog tjedna kiše i oblaka vidjeti zvijezde. Bila je to doista predivna noć – noć umjetnosti, glazbe i prijateljstva. Naime sa mnom u obilasku muzeja su bile moje dvije prijateljice Belgijanka i Njemica.
U Kraljevskoj ulici – Rue de la Regence, nalazi se neoklacistička zgrada, veličanstvenog ulaza i pročelja ukrašenog kipovima i vitkim stupovima. U ovoj kamenoj ljepotici smješteni su kraljevski muzeji lijepih umjetnosti – njih ni manje ni više nego točno šest.
Zajedničko svim ovim muzejskim postavima je da tematski prikazuju djela vizualne umjetnosti – slikarstva i kiparstva od 15.stoljeća do danas. Imena su ovih šest jedinstvenih muzeja dobili po tematskim cjelinama – Starih majstora, Moderne,Fin de Siecle (Art Deco arhitektura), Magritte (djela belgijskog surrealističkog umjetnika Renea Magrittea), Meunier ( slike i skulpture belgijskog umjetnika 19. stoljeća Constantina Meuniera) i Wiertz ( djela belgijskog umjetnika iz 19.stoljeća Antoine Wiertza). Ukupno svih šest muzeja imaju preko 20 tisuća izložaka.
Iako se o „ukusima ne raspravlja“ djela starih majstora su bila ta koja su privukla najveći broj posjetitelja, a kojima smo se i nas tri najviše oduševile. Kako i ne bismo kada ovaj postav sadrži remek djela poznatih slikara poput Petrusa Christusa, Hieronymusa Boscha, Petera Paul Rubensa te Anthonya van Dycka… da napišem samo neke.
Od motiva slika i skulptura, sukladno duhu vremena stvaranja, najviše je onih biblijskih prizora iz Starog i Novog Zavjeta, te portreta suvremenika slikara. Dakako redovito se radi o portetima plemića i njihovih obitelji znači ljudi koji su mogli priuštiti platiti rad slikara.
Zanimljivost je kako ovaj dio kraljevskog muzeja posvećen starim majstorima utemeljen je 1801.i to od samog Napoleona Bonaparte. Njegovi su vojnici oduzeli crkvama i samostanima umjetnička djela, te ih pohranili i izložili u ovu zgradu koja ostade do danas muzej.
Dok smo čitale iz muzejskog kataloga o postanku muzeja nas tri razgovaramo kako je predivno da ta djela nisu izgubljena nego njihova ljepota je dostupna širokom krugu ljudi i to besplatno. Francuska revolucija je imala te predivne ideje slobode, jednakosti i bratstva, kažem ja i kroz smijeh dodajem čak i osnivanja muzeja za narodne mase.
Moja prijateljica Belgijanka Karen dodaje „šteta da su se te ideje širile pod znakom giljotine“. Kažem kako je očito da smo u svim državama učili o Francuskoj revoluciji. O Francuskoj revoluciji jesmo, kaže Karen ali neke druge stvari nismo.
-Zamislite. Prije petnaestak godina na jednoj večeri čujem od jednog Francuza kako su se neki vojnici ponašali poput Belgijanaca u Kongu. Na moju konstataciju kako smo mi u Kongo donijeli školstvo i bolnice ukratko progres, on mi je počeo nabrajati zločine počinjene nad seljacima Konga koji nisu isporučivali tražene količine kaučuka.
–Pobili ste pola populacije Konga – rekao mi je on. Bio je to veliki međunarodni skandal 19.stoljeća o kojem je pisao poznati novinar i pisac Mark Twain. Zamislite kako sam se osjećala jer u školi ni osnovnoj ni srednjoj nije bilo niti riječi o tome. Učili smo kako smo tamo donijeli prosperitet – rekla je Karen.
–Potpuno drugačije bilo je sa nama – kaže Gabrielle iz Njemačke. Mi smo stalno učili kako smo krivi za krvoproliće Drugog svjetskog rata i kako se to ne smije nikada zaboraviti. Zamislite moga iznenađenja kada sam u slučajnoj priči sa jednom Amerikankom doznala kako oni nisu o tome uopće učil. Mislim „o našoj krivnji“ vezano za Drugi svjetski rat.
I tako smo nas tri posjetile još dva muzeja – „Svijet automobila“ i „Belgijskog komičnog stripa“. Ukratko bilo je lijepo… puno gužve… mnoštvo zvukova… jednom riječi šušura. Uz muzeje kiosci su nudili belgijsko pivo, čaj, kavu i nezaobilazne vafele. Bila je to prava „groznica muzejske večeri“ kako su je i reklamirali.
Ipak najljepše od svega bilo je družiti se sa njih dvije i doznati toliko toga o Belgiji i Njemačkoj. Neke stvari ne možeš doznati iz muzeja ili knjiga nego samo od ljudi.