PISMA IZ BELGIJE / Čarolija Božića …prvi dio
tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles, 14.prosinca 2013./ Volim ovo doba godine. Sve je prepuno svjetla, dobrih želja, šušura i čarolije…ali ne bilo koje čarolije nego one posebne – Božića.
Posebno je to doba godine, vrijeme razmišljanja o protekloj godini i pravljenja liste želja – za godinu koja tek stidljivo kuca na vrata.
I evo me, razmišljam o tome dok šetam raskošno osvjetljenim ulicama. U Briselu začuđujujuće vedro i čisto vrijeme, podsjeća me na našu dalmatinsku buru. Zrak je oštar ima vjetra, ali mjesec i zvjezde jasno svjetlucaju iznad grada.
Svi putevi vode u Rim, pisali su antički pisci dok ovdje svi putevi vode na Grand Place, glavni gradski trg. Predivni prostor starinskog srednjovjekovnog trga, koji je u listi UNESCO-ove svjetske baštine kao stvoren je za kreacije i performanse.
Tijekom cijele godine ovdje se nešto događa, a vrhunci su svakako tijekom ljeta postavljanje velikog cvjetnog tepiha, a zimi u doba blagdana na Grand Place je svojevrsni festival glazbe i svjetla. Electrabel – energetska tvrtka gotovo svake godine građanima glavnog belgijskog grada daruje čaroliju. Ciljano su postavljene visoke instalacije sa laserima na vrhu.
S padom mraka počinje glazba i svjetlost, na visokim zgradama koje okružuju trg laseri iscrtavaju anđele koji plešu, potom velike i male pahuljice, raznobojnu svjetlost. Sve se mijenja iz trenutka u trenutak ružičasta boja zgrada pretapa se neprimjetno u zlatnu, a onda naglo u modru dok virtualne pahuljice počinju padati po nama.
To nije sve jer su boje i figure praćene predivnom glazbom. Ima tu dosta klasike, bogatih valcera ali i modernijih zvukova poput rocka. Naravno sve je praćeno pljeskom nas okupljenih i smijehom djece koja pokušavaju zaplesati sa virtualnim anđelima. I besplatno je. Nema ulaznice za Grand Place.
Za mene je ovo i vrijeme prisjećanja na neke stare proslave blagdana. Tako i sada na ovom predivnom trgu okupanom umjetnom svjetlošću i glazbom ja se sjetim ratnih Božića. Tada mi je bila dovoljna samo vijest s radija da je na bojišnici mirno. Oživjela bi nada kako ćemo jednom mirno živjeti i biti okupljeni oko blagdanskog stola zajedno moj suprug, djeca i ja i svi drugi meni dragi ljudi. I to je uvijek moja barijera prema potrošačkom ludilu oko mene.
Tako je lako upasti u zamke novih cipela, mobitela, haljina …stvari koje treba kupiti kada ti doista trebaju, ali nisu one smisao Božića. Ako mi ne trebaju doista te nove cipele tako primaljivo izložene u blještavom izlogu zar nije ljepše te novce potrošiti za susret s dragim ljudima.
Zar nije ljepše umjesto novog mobitela kada stari dobro služi nekome nešto darovati i izmamiti mu osmijeh na lice. Ali u konačnici mislim kako ono posebno što mi jedni drugima darujemo je naše vrijeme …vrijeme života. To je najdragocjenije što imamo. Vrijeme neumitno odlazi i svoj život valja svjesno živjeti.
Zvuci „ Plavog Dunava“ vraćaju me u stvarnost. Tu sam u Bruxellesu, na blještavom trgu, oko mene čarolija Božića. Kažem samoj sebi : „ Prestani. Budi ovdje u sadašnjosti. Prošlost je prošla. Prepusti se glazbi, svjetlosti. Pusti neka te ponese razdraganost djece. Budi i ti dijete „
Idem prema Trgu Burze koji je blizu Grand Placa na kojem je Božićni sajam. Do samog trga stižem idući kroz svjetlosnu instalaciju koja mijenja boje i proizvodi zvukove. Prolazim tako kroz kristalnu plavu boju poput polarne svjetlosti i slušam zvukove udaranja kristala. Idući korak je ljubičasti i evo udaraca kiše kao po krovovima grada.
Pomislim …bravo za umjetnike koji su ovo smislili. Ne možeš biti ni u prošlosti ni u budućnosti dok se mijenja svjetlost i pada virtualna kiša. Ova nas kreacija poziva u sadašnjost. Tu gdje se živi život.
Naravno svaki čovjek iskusi tugu, razočaranje, bol. Ali ne treba se utapati u njoj, utapati u boli i stalno vrtiti stare filmove. Više biti u prošlosti nego u sadašnjosti. A, često to svi radimo. Ne samo ljudi nego i cijeli narodi. Vrtimo prošlost i vrtimo, a živjeti jedino možemo u sadašnjosti. Ono što je važno preživjeli smo i valja živjeti. Naravno ovo ne znači kako treba izbrisati sve što se dogodilo. Čovjek ali i narod koji zaboravi prošlost odnosno povijest osuđen je ponoviti je.
U Belgiji se povijest ne zaboravlja. Fascinira me kako gotovo svaka gradski okrug ima trg sa spomenikom i imenima ljudi koji su umrli za domovinu. Junacima i žrtvama iz oba svjetska rata ovdje je u većini slučajeva odana počast zajedno.
O tome u jednoj od budućih reportaža. Sada se želim ponovo vratiti čaroliji blagdana ispred nas. Po tome su blagdani posebni. Pozivaju nas neka budemo u sadašnjosti, zagrlimo drage ljude, poklonimo im osmijeh, družimo se, uživamo u svijetu oko nas.
Pozivaju nas neka samo budemo – ni manje ni više nego ljudi – Božija djeca, stanovnici ovog jedinstvenog planeta. Planeta satkanog od boja, mirisa, zvukova – života.