TRI ČAHURE

Na današnji dan 11. studenoga, prije dvije godine umro je legendarni zapovjednik specijalnih postrojbi slavonskobrodske policije Šima Đamić. U znak sjećanja na velikog borca i prijatelja donosimo tekst kojega smo objavili 14. studenog 2010.

piše: Emil Cipar
Praznim džepove jakne. Na ormarić za cipele stavljam mobitel, fotoaparat, ključeve, cigarete, upaljač… i tri čahure.

Tri čahure?!

Da! …tri čahure, kalibar 7.62 …ispaljene iz automatske puške.

Vratih se sa sprovoda. Nisam još sredio dojmove …puno ih je.

Ispratismo upravo na vječni počinak Šimu Đamića … vršnjaka i prijatelja još iz školskih dana.

Tko je bio Šimo Đamić? I zašto sam uzeo te tri jebene čahure, kada iskonski mrzim oružje i sve što je povezano s njim …ratove, vojske, pucanje, ubijanje…

Valjda sam ih pokupio iz ekoloških razloga, jer nije im mjesto u travi na nasipu pored groblja u Klakaru. Sigurno ću ih dati Romima koji skupljaju stari metal.

Cigarete, mobitel, fotoaparat, upaljač i …tri čahure stavljam pored laptopa. Prebacujem slike …šaljem slike …odgovaram na poruke.

Tim čahurama nije mjesto na stolu. Kuda s njima!?

Tko je bio Šima Đamić?

Da sam danas na groblju u Klakaru gdje je bilo oko tri tisuće ljudi …uputio to pitanje bilo kome od njih …svatko bi znao odgovor.

Ja ne znam!

Baš su gadne te čahure …onako crne od sagorjelog baruta.

Pokušavam naći odgovor na pitanje …tko je bio Šimo Đamić. Danas sam čuo i pročitao puno o njemu. Komemoracija u velikoj vječnici zgrade županijske uprave, novinski napisi, emisije na radiju, razgovori na ulici i po kafićima u gradu, sahrana na groblju u Klakaru… Sve je to imalo samo jedan tenor …Šima Đamić.

Bilo je puno rečenoga i u nerečenome …i u nijemim izrazima lica …i u melodijama „Berde banda“ i u …ispaljenim počasnim plotunima.

Pokušavam poći kronološkim redom. Osjećam da je odlaskom Šime nastala puno veća praznina, nego što se sada da naslutiti. Ostavio je puno praznih mjesta koja se nemogu popuniti nečim drugim, jer Šima je bio…

Davni školski dani dolaze u sjećanje:

Moje društvo u tehničkoj školi …mislim ono uže s kojima sam bio zajedno na odmorima, u dugim pauzama između prakse u Đuri i nastave, u slobodnom vremenu poslije škole na korzu, u besmislenoj ophodnji od Široke do Save i nazad …i tako bezbroj puta …koristilo svaku priliku biti zajedno. Jedini sadržaj je bila ta šetnja u grupama, ili stajanje pored i promatranje drugih, koji su činili isto.

Bili smo svi pušači. Svi osim Šime. I svima nam bilo zajedničko da često nismo imali cigareta. Nije to bilo tako strašno, jer …netko je uvijek imao, pa se dijelilo.

Šima nije bio pušač.

I uvjek je imao cigarete.

Stvarno! Kuda s tim jebenim čahurama …na stolu im nije mjesto.

U vrijeme našega školovanja radne akcije bile su na dnevnom redu. Omladina pomagala u izgradnji zemlje …u spašavanju žetve i berbe …u borbi za petogodišnji plan.

U borbi za prikrivanje grešaka nepogrešivog Vodstva i Partije na čelu sa drugom Titom.

I u tim akcijama Šima je bio drukčiji od nas. Svi smo pokušavali nekako zabušavati …eskivirati dosadno čupanje šećerne repe, branje ribizla, kukuruza, jabuka…

Svi osim Šime! On je svoj dio posla uvjek obavio savjesno …ne žaleći se na kišu, na vrućinu, nemoguće uvjete…

Na maturalnom putovanju u Starigradu na Hvaru Šima je bio u centru pažnje. Imao je najbolje ideje kako organizirati dan.

Preplivati zaljev u Starigradu i time dokazati čuvaru plaže da nismo žabari i da smo vrsni plivači …što baš i nismo bili, ali ne moraju to drugi znati.

Dosadno plivanje na drugu stranu zaljeva ne bi mi nikada palo na pamet, ali uz Šimu sam bio motiviran.

I preplivasmo! Tamo i nazad. Ukori profesora djelovali nam kao priznanje.

I kaznu …pomaganje u kuhinji brodskog odmarališta pretvorili smo u nagradu.

Tete u kuhinji nas zavoljele, jer Šima je …kako rekoh …svaki posao obavljao savjesno, pa je i mene motivirao. Od toga dana uvjek smo dobijali posebnu porciju obroka.

Za vrijeme „kaznenog rada“, mogli smo poduzimati pothvate, koji nisu bili pod kontrolom profesora. Mogli smo se upoznati sa prošekom i naučiti da ga ne treba potcjenjivati, mogli smo se pješice uputiti u Jelsu …vidjeti kako izgleda more tamo…

Do Jelse i nazad …pješice.

I sve je to uz Šimu bilo zanimljivo, jedinstveno neponovljivo.

Moram maknuti te proklete čahure, ali …kuda s njima? Čahure i Šima nemaju ništa zajedničko.

Ne želim vjerovati u to.

Ponovni susret nakon gotovo pola stoljeća.

Nastavljamo kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo što nas je moglo promjeniti.

A dogodilo se.

U svim drugim poznanstvima to je primljetljivo, ali u ovome sa Šimom nije se izmjenilo ništa.

Jednoga dana Šima me poziva na piće.

-Ne mogu stari! Moram nabaviti neke note za jedno njemačko tamburaško društvo u Berlinu. Treba im …nemaju, a sviraju slavonske pjesme. Već 108 godina imaju iste note, koje im je ostavio Hrvat …osnivač orkestra. Obećavali svi …ali nota nemaju do danas …pa ja evo nešto pokušavam.

-Ma jebale te note! Daj dođi …sredit ćemo to!

-E jebiga! Sad ćeš ti srediti to što drugi nisu mogli, a obećali su znaš koji kapaciteti i imena …institucije od imena i značaja.

-Hoćeš doći ili nećeš!?

Sjedimo u „Edenu“. Društvo nam prave Damir Butković, frontman Berde-banda, tamburaškog orkestra i maestro Mihael Ferić hrvatska korifeja na području tamburaške glazbe.

-Daj sredite mome prijatelju te jebene note za njegove Švabe u Berlinu!

Primjetim da svi poštuju Šimu. Baš svi …i slučajni gosti i društvo za stolom. Ali ne zbog toga što je on u međuvremenu postao ratna legenda, što je heroj, nego iz nekih drugih odnosa.

Šima nikada nije nikoga razočarao.

Nekoliko dana kasnije …note u Berlinu …Nijemci oduševljeni …ne mogu vjerovati.

Ne zahvaljujem Šimi …bojim se da neću izazvati njegov bijes.

Tko je bio Šima?

I kakve veze imaju te tri čahure na stolu s njim?

A njegova djeca?

Oni u njemu vide božanstvo …iako ih Šima stalno pokušava prizemljiti.

-Tko si ti Šima?

-Ja sam budala Emile! Obična jebena, šokačka budala. To mi kažu svi …to kažeš i ti …moja djeca …moja žena …njezina djeca …unuke …to kažu svi.

-Pa dobro …ali ta budala je uspješno vodila jednu od najpoznatijih postrojbi u ratu. Tu budalu i danas štuju i poštuju tvoji borci, sugrađani, suseljani… Može li to jedna budala postići?

-Ma daj ne seri! Nego vidi možeš li mi gdje nabaviti snimke bombardiranja Gline od srpnja 1991.?!

-Pa bilo je to na televiziji Šima!

-Jebala te televizija …možeš li nabaviti ili ne?

-Pokušat ću!

-Nije zbog mene …zbog moje djece je. Pokušavaju ovi naši sakriti istinu. A to je bilo vatreno krštenje moje djece. I sada nikome ništa …kao da to nismo proživjeli …kao da četvorica nisu ranjeni u tom okršaju …ništa. A ti pitaš tko si ti Šima! Pa kažem ti …BUDALA jedna, koja ima crno na bijelom da je budala. Ma hoću ja to zbog djece …da ih ne pregazi vrijeme …da ne plate svojom sudbinom ulazak u EU. Učio sam ih boriti se za Hrvatsku …krvavi i ranjeni mi ležali na rukama… Ja sam njihovim majkama, ženama, djeci… javljao da im je najmiliji poginuo. Nisam ni ja to učio Emile. Znaš i sam šta su nas učili u školi! Sve su nas učili …i one jebene ventile i hidrauliku, i pneumatiku baš sve …ali nisu nas učili ginuti i ubijati.

-Ali tvoji momci kažu da si bio najbolji zapovjednik. Ponosni su da si ih baš ti vodio.

-Moralo se dragi moj …moralo se! Znam da sam često morao biti i odvratan i brutalan i surov i grub …moralo se je. Nije bilo ljudi …nije bilo oružja …nije bilo municije…

Danas počasni vod isprati Šimino tijelo u zemlju slavonske ravnice plotunima u nebo iznad Slavonije.

Digoh tri čahure i spremih u džep. Iskonski mrzim oružje i sve što je povezano s njim …ratove, vojske, pucanje, ubijanje…

Zamišljeni …okupljeni oko groba svoga Šime njegova rodbina, njegovi brojni prijatelji, njegova preživjela djeca.

Ni oni nisu svjesni koliku prazninu ostavlja Šima iza sebe.

Nisam ni ja. Možda će mi to jednoga dana reći tri čahure na mojemu stolu.

...Zna Bog za Šimu svog!  …znao je Šima često reći. I ovo se pokazalo točnim. Prekrasan jesenski dan za Šimin odlazak k njemu.

-Jebiga Šima. Nikad ti nisam rekao hvala, jer sam se bojao da ćeš mi se smijati. Nisam ti rekao hvala za …cigarete koje si mi dao …da si me nagovorio preplivati zaljev u Starigradu …da si mi nabavio one jebene note za moje Švabe u Berlinu…

I hvala ti za ove tri čahure na mojemu stolu. Ti ćeš shvatiti zašto sam ti za njih posebno zahvalan.