DILEMA

Dilema naša hrvatska

Piše: Ivek Milčec
Vrijeme adventa ili došašča, prema našem vjerovanju i tradiciji treba iskoristiti za duhovnu i tjelesnu pripremu kako bi puni ljubavi, bratoljublja i čovjekoljublja dočekali Božić tj. veliki kršćanski blagdan rođenje bogočovjeka.

U očekivanju Božića, praktični vjernici (među koje se ubrajam i sam) ispovijedaju se i pričeste i na taj način čista srca i duše čekaju Rođenje.

Znamo, kako na ispovijedi treba skrušeno priznati sve svoje grijehe i propuste jer ako ne učinimo tako …pokajanje nije potpuno i iskreno. U svezi s tim muči me jedna (a vjerujem da ima dosta takvih kao ja) dilema:

Naime, na jučerašnju referendumsku nedjelju, u mnogim crkvama diljem Lijepe naše vjernicima se jasno reklo koju opciju na listiću treba zaokružiti, a da bi ironija bila veća, sugeriralo se da to treba učiniti na smiren, promišljen i dostojanstven način.

Prema tome, svima koji su zaokružili ZA bit će to olakotna okolnost kod oprosta grijeha, a onima koji su izabrali PROTIV slijedi, kak zgleda, Božja kazna.

Budući sam zaokružil ovu drugu,”sotonsku”opciju, moram se čuvat mogućih posljedica zbog povrede čudoređa i davanja potpore “vražjim sljedbenicima”.

Rezultati narodnog referenduma su poznati, ali zabrinjava najniža izlaznost (37,84%) birača od uspostave slobodne Hrvatske.

Inicijativa udruge “U ime obitelji” da u Ustav uđe definicija braka kao zajednica žene i muškarca pobjednica je jučerašnjeg referenduma, ali ne može likovati jer dvije trećine birača od ukupnog broja (3,7 milijuna) nisu izašle na biračka mjesta i jasno poručile da im se jednostavno fućka za doktoricu Markić, čelnicu udruge U ime obitelji, ali i za marginalnu stranku HRAST, te katoličke zajednice Viligare, Grozd itd.

Nitko razuman nema ništa protiv referenduma kojeg, uostalom, dozvoljava Ustav, ali s pravom se može postaviti pitanje je li bio potreban kad je brak zaštićen zakonom. Mišljenja sam da nas puno više treba brinuti činjenica da se u našoj zemlji svaki treći ili četvrti brak raspada i razvodi, da mnogi očevi ne plaćaju alimentaciju, da je sve više nasilja u obitelji itd.

Što će nam ustavna definicija braka ako su djeca odmalena svjedoci a vrlo često i objekt svakodnevnog maltretriranja od strane neodgovornih ili alkoholiziranih roditelja. S takvim i sličnim problemima trebale bi se pozabaviti udruge U ime obitelji,Grozd,Vigilare… i ne znam kako se sve još zovu.

Međutim, slažem se s onima da je ovaj referendum poslužio još jednoj svrsi tj. da marginalna konzervativna stranka Hrast, koja je kak izgleda i osmislila projekt U ime obitelji, opipa bilo biračkoga tijela pa pokuša sličnim inicijativama pridobiti što više desnih birača na parlamentarnim izborima bilo prijevremenim ili redovnim za dvije godine.

Zna se, da perjanica udruge U ime obitelji dr. Markić ima političke ambicije pa nas ne bi čudilo da novim akcijama još više produbi jaz između “katoličke i bezbožničke” Hrvatske.

Naravno, i one “vukovarske i nevukovarske!” Jasno je, kao dan, da se pritom ne biraju sredstva, pod tepih se gura sve veći problem da je hrvatsko društvo podijeljeno, polarizirano, da se sve češće čuje poklič: U boj, u boj!

Ali, molim vas protiv koga? Protiv onih koji su ZA ili onih koji su PROTIV? Protiv Pantovčaka, Banskih dvora ili HDZ-a dvora? Protiv istospolnih parova ili onih koji žive u heteroizvanbračnoj zajednici? Protiv Zdravstvenog odgoja i masturbacije? Protiv pedofila i njihovih žrtava?

Stoga kao Hrvat, vjernik i građanin zemlje, koju od milja zovemo Lijepa naša, upućujem molbu svima koji na bilo koji način odlučuju o sudbini naše zemlje da se ne igraju sa našim životima i životom male, ali bogomdane zemlje.

Nemojte, molim vas, svojim izjavama i postupcima kuriti vatru i pozivati na međuhrvatski obračun. Zar nije u Domovinskom ratu proliveno previše hrvatske krvi, zar nam nije dosta plača i suza?

Smirimo tenzije i strasti, sjednimo za zajednički, svehrvatski stol i pokušajmo argumentirano riješiti najvažnije nesuglasice i prijepore. Nek nam prijateljska, demokratska Njemačka posluži za primjer kako se mogu, u interesu naroda i države, dogovoriti suprotne političke ideologije i kako se civiliziranim pregovorima dođe do formiranja velike koalicije.

Ako se nastavi sa prepucavanjima između ljevice i desnice, konkretno Milanovića i Karamarka, ako je njihov ego, bahatost, netolerancija i netrpeljivost toliko jaka da u drugi plan stavlja najvažnije državne interese, onda nam nema pomoći i onda će se obistinit riječi velike njemačke kancelarke Merkel kako Hrvatska nije spremna za punopravno članstvo EU.

Zadaća hrvatske ljevice i desnice, pozicije i opozicije, raznih udruga i građanskih inicijativa, ali i svih crkvenih struktura je da svatko na svoj način pridonese da se narod ponovno ujedini, da prestanu međuhrvatske svađe i da svi skupa shvatimo da ima puno važnijih stvari od toga tko koga i kako drži za guzu.

Kaj god!