KAKVI SMO MI TO LJUDI

Neka tvoja ljevica ne zna što radi desnica

napisao: Emil Cipar
Loša vremena došla u zemlju …nema se. Sve je više onih koji su ovisni o našoj solidarnosti …o njoj im ovisi njihov kruh svagdašnji.

A mi smo Hrvati i uz to još i kršćani …duboko milosrdni …pomažemo gdje god stignemo i ne pitamo pritom za vjeru, spol, naciju, boju kože, seksualnu naklonost, za koga navija…

Takvi su nam geni. Dobra je to ljudska osobina ….ne samo kršćanska, ali nas kršćane je milosrđu naučio sam osnivač naše vjere …Isus Krist.

I On nam je naredio darivanje iz srca –neka tvoja ljevica ne zna što radi desnica i: – Udijeli svoj milodar potajno pa će te tvoj Otac, koji vidi i u tajnosti, nagraditi.

Tako radim i ja! Časna riječ. Evo danas moram pisati o tome al’ teško mi pada, jer će čitatelji doznati koja sam ja dobričina, a ja to ne volim i ne želim ni po koju cijenu.

Kako ja to diskretno činim?

Na našem (pas i ja) redovnom putu u jutarnjoj šetnji nalazi se i jedna od gradskih crkvi. Na ulazu u dvorište crkve sjedi tu često jedan prosjak. Poznajemo se već i pozdravimo se uvijek.

E sad …samo je po sebi razumljivo da mu nešto ubacim u poklopac kartonske kutije ispred njega. Ne bih o tome koliko ubacim, ne želim ja o tome pričati, al’ ispod dvije kune nije nikad.

I naravno da to činim skriveno da ljevica ne zna što radi desnica i da nitko ne vidi.

Sad …ovo: da nitko ne vidi …ne ide baš lako. Prometno je to mjesto, uvijek ima prolaznika, pa ne možeš baš spriječiti.

Dao čovjek …ja vidio

I onda kad je puno svijeta pitanje je hoće li i Bog to vidjeti. Možda je ipak bolje imati svjedoka za svaki slučaj …ono za Sudnji dan kad bude stani-pani.

-Udijeli svoj milodar potajno pa će te tvoj Otac, koji vidi i u tajnosti, nagraditi. Onaj što je to napisao ne zna kakva gužva zna ponekad biti kod Male crkve u Slavonskom Brodu. Ponekad tu skupljaju i potpise za peticiju protiv ćirilice, pa dragom Bogu to zaokupi pažnju i odoše moje dvije kune, a ponekad i više, u nepovrat.

Ne mislim se ja s Bogom na Sudnjem danu natezat oko dvije kune. Ako posumnja da sam ih dao, ja potražim nekoga tko je to vidio svojim očima i on posvjedoči:

–Jest, jest dao čovjek …ja vidio svojim očima.

Dobro …u principu dajem tako da nitko ne zna i ne vidi. Ako se ponekad dogodi da netko i vidi …a bože moj …ljudi smo.

Jednom nisam imao ni lipe sitnoga u novčaniku, a svijeta oko prosjaka …samo tako. Mislim da je bio osmi dan u mjesecu, dan turbo-gospe, ili kako se to službeno kaže Gospe od brze pomoći. Tada se tu skuplja posebno darežljiva publika, pa ne mogu ni ja proći samo tako da ne potegnem novčanik.

E sad …kad sam ga već izvadio ustanovim na moje zaprepaštenje da je najmanja novčanica u njemu ona od 100 kuna.

Izvadim ju i …naravno na način da ljevica ne zna što radi desnica …onako s visoka ubacim u kutiju.

Osjetim nekoliko pogleda na meni. S vremenom se čovjek nauči to osjetiti.

A bilo mi i nekako toplo oko srca. Milosrđe koristi i onome koji dariva.

Naravno da sam kasnije kad se gužva stišala došao do prosjaka i uzeo sam mu tih 100 kuna. Rekao sam mu kako sam se prevario …mislio sam da su to dvije kune i tek u kladionici kad sam htio uplatiti loto primijetio sam zabunu.

Čovjek mi vratio 100 kuna, ja njemu …iz čiste ljubavi prema bližnjem, dao dvije kune i sve opet na svom mjestu. Ja milosrdan, a on zadovoljan.

Možda netko ipak naiđe

Danas mi bilo posebno žao tog jadnika. Sjedi na hladnom asfaltu, zima je …temperatura u minusu.

Vidim ga izdaleka. Potegnem za novčanik, izvadim pet kuna i držim ih spremne. Približavam se, al’ ne vidim nigdje ni jednog slučajnog prolaznika. I baš danas kad je Bog zauzet prijemom vjernika koji su u njegovo ime organizirali referendum i danas slave pobjedu.

Ne može on to danas primijetiti ni slučajno.

Kako baš danas kad sam odlučio dati čak pet kuna da baš nikoga nema. A jadniku je hladno i sigurno nije ništa ni pojeo.

Usporavam hod …možda netko ipak naiđe. Ništa!

Primijetim svećenika koji ide iz župnog ureda u crkvu, al to je ipak desetak metara udaljenosti …hoće li on to vidjeti. I ako hoće …s te udaljenosti sigurno ne može vidjeti da se radi o pet kuna. Mogao bi …božemiprosti pomisliti kako dajem deset lipa.

Ali svećenik ne vidi ni mene ni prosjaka …žuri. Kažem …hladno danas u Hrvatskoj.

Hladno mi je, a dobro sam obučen. Pomislim kako je tek jadniku u poderanom kaputu na hladnom asfaltu. O Bože …koliko bijede na ovom tvom svijetu.

Čekam i čekam i približujem se prosjaku. On me izdaleka prati pogledom.

Kako baš da nitko ne naiđe …onako slučajno. Ne mora čak ni vidjeti kako sam ja dao pet kuna na način da ljevica ne zna što radi desnica …jebeš pet kuna, sad mi već postaje svejedno.

–Jel hladno? pitam prosjaka i kimam glavom u znak pozdrava.

–A tako! …odgovara on i pogleda me u oči.

Kad sam prošao par metara dalje spremim novčanicu u novčanik i nešto mi hladno oko srca. Žao mi čovjeka.

Kakvi smo mi to ljudi

Htio sam biti milosrdan, htio sam pomoći u nevolji, ali nisam ja kriv što nikoga drugog to nije briga …što nikoga nije bilo tu ni slučajno da bude svjedokom kako sam ja dao na način da ljevica ne zna što radi desnica.

E sad …ja se nadam kako Bog to zna da sam ja imao plemenite nakane. On zna kako sam ja uvijek velikodušno davao, jednom čak onih 100 kuna koje sam kasnije …istina …opet uzeo, al toga dana bila je turbo-gospa pa je prosjak ionako dobio dovoljno. Ako neki puta Bog i nije vidio …imam svjedoke i oni će potvrditi:

-Jest, jest dao čovjek …ja vidio svojim očima.

Moram malo poraditi na svom računu kod Boga. Na referendumu sam glasao PROTIV pa mi stanje grijeha otišlo u teški minus, a tko zna koliko još vremena imam da to popravim.

Pitate na kojem referendumu …pa na ovom jedinom na kojem smo glasovali da se u Ustav uvede odredba da svi imaju pravo na dostojanstven život i da nitko ne treba prositi.

Na kojem drugom inače! Daaajte …molim vas, pa mi smo kršćanska zemlja i uz to još i katolička.

I žao mi prosjaka pred Malom crkvom. Danas mi ga bilo posebno žao, jer je bilo jako hladno, a nikoga nije bilo ni slučajno u blizini.

Ja sam bar porazgovarao s njim, a to mu je sigurno bilo jako važno, jer topla ljudska riječ grije …pomaže u nevolji

A ostali! Pa zar niste mogli bar slučajno danas proći pored male Crkve kad sam ja u desnici držao spremnih pet kuna. Znate li što bi to jadniku značilo?

Kakvi smo mi to ljudi?