tekst: Slavica Jurčić
Završavao je nedjeljni ručak kada se ispred kuće zaustavila kočija.
Djevojke su se uskomešale. Ana se jako zacrvenjela i pognula glavu.
Majka je zapovjedila da sve tri odu u svoju sobu. Otac je otvorio ulazna vrata i popravio odjeću na sebi.
„Prosac!“ nasmije se najmlađa kćerka i izbelji se sestrama. Ana je bila i zbunjena i uplašena.
Njihov otac je imao veliku trgovinu u kojoj se moglo kupiti baš sve za kuću. Nije imao sina, imao je samo tri kćeri.
Najstarija je bila manje lijepa, šutljiva i marljiva. Dvije mlađe bile su ljepše i vrckavije.
Nakon kratkog vremena pozove majka najstariju u salon gdje su bili gosti. Otac joj poljubi čelo te njenu ruku da nepoznatom mladiću.
„Ana, ovaj mladić je tvoj budući muž! Za mjesec dana imat ćete svatove“, reče njoj otac.
Pognula je ona glavu i nije se usudila pogledati u njega, svoga budućega muža. Otac još naglasi:
„Ona je najstarija i mora se prva udati”.
Te riječi Ani su stalno brujale u ušima. Ulazeći u sobu, primijeti da njena sestra plače. Majka ih upozori da budu mudre i da se smire.
Anu su tih dana vodili kod krojačice, frizerke, a pred same svatove otac ju je odvezao u Beč, kupio joj je nakit i prekrasan bijeli šešir.
Na sam dan vjenčanja svi su bili zadivljeni koliko se Ana promijenila. Lijepu i rumenu majka ju je pratila sa sestrama do vrata, gdje ju je njen budući suprug čekao.
Mladić ju je oduševljeno gledao i više nije dvojio oko izbora supruge. Poljubio joj je ruku i predao buket cvijeća te ju poveo u auto.
Ona se još jednom okrenula prema svojoj rodnoj kući i vidjela svoje roditelje koji su već ulazili u kuću, samo je još služavka stajala i mahala joj.
Njen suprug ju je pazio i podsjećao da smije raditi sve što nije smjela kod svojih roditelja. Njegovi roditelji su ju zavoljeli jer se dobro brinula o njihovoj kući i domaćinstvu.
Shvatila je ona da se njen suprug zagledao u njenu sestru, ali otac nije dao da se oni ožene pa je mladić prihvatio Anu. Dugo ju je to mučilo sve dok nije rodila prvo dijete.
Dolaskom maloga djeteta u njihov dom, dvoje mladi ljudi je imalo sve veću povezanost, počeli su planirati gradnju nove kuće i povećanje obitelji.
U ono doba, kada su dogovoreni brakovi bili svakodnevica, roditelji su odlučivali o budućnosti svoje djece koja se nisu smjela protiviti.
Ana je u novoj obitelji našla sreću i nježnost. Svako novo dijete u njenoj obitelji bilo je nova radost.
Njen suprug joj je pomogao da izgradi samopouzdanje, a njihova ljubav je vremenom ojačala i živjela u njima do smrti.