piše: Sonja Breljak
Berlin/ Nedavno smo donijeli tekst, izvješće o održanoj (ipak ne)izbornoj skupštini Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke, iz pera naše suradnice Aleksandre Brnetić naslova “ Na popravni zbog riznice”. Pa potom objavili reagiranje Kongresa, pa njegova člana, pa odgovor naše suradnice i tako redom.
Vidimo, i drugi se raspisali, samo o drugim, konkretnijim, financijskim temama. Nemamo dovoljno uvida, pa ne lametiramo o nepoznatom samo radi pisanja. Nas zanimaju prije i iznad svega, principi.
Tko, zašto, kako, gdje, kada, kome …novinarska su pitanja čiji odgovori tvore temelje zanimljive, autentične priče. O ovoj, kongresnoj, već smo pisali a nas je u posljednje vrijeme posebno zanimala i berlinska jeka te priče.
Naime, Savez hrvatskih društava Berlina je od 2007. godine član Hrvatskog svjetskog kongresa. Savez je više puta razmatrao odnos Saveza i Kongresa, donio i odluku kako drže da dugogodišnjim neplaćanjem članarine, nisu više članovi. Al, daj, ne odlazi se tako lako, kao što se dolazilo. Epilog: Ivan Bitunjac, dugogodišnji predsjednik Saveza podnio je neopozivu ostavku.
Na prošlom sastanku (18. studenog) trebalo se razgovarati o ostavci Ivana Bitunjca. Istina, iznio je svoje razloge ali do prave, temeljne, konstruktivne diskusije o uzajamnom odnosu Savez-Kongres, nije došlo. Već se “vrući krompir” prebacio za ovu nedjelju kada se, nakon predstavljanja sadržaja rada Kongresa od strane Mije Marića, članovi udruga iz sastava Saveza, imaju opredjeliti za jednu od opcija, biti ili ne biti u Kongresu i Ivan Bitunjac dalje očitovati o svojoj ostavci na mjesto predsjednika.
Sad …pritisak na predsjednika u ostavci, raste. Nekako kao da više on treba dokazivati svoju stranu, stajalište i ostavku. On, umjesto onih radi kojih i radi čega, podnosi ostavku. Čudna vremena. Čudna i zbog toga jer je na vidjelo došla i činjenica o dva lica. Jer, kako je moguće da na prošlom sastanku Saveza nije bio odobren dolazak novinara (dva pokušaja) a omogućeno je prisustvo i diskusija drugih gostiju. U ovom slučaju vele, gospođa Marić ima punomoć odsutnog gospodina Marića … e, eto koja bi to bila smiješna skupština, susret, sastanak recimo Vlade …kad bi umjesto gospođe Merkel došao i diskutirao, njen suprug!? Ili njen odvjetnik! Ili mama ili tata. Ili susjed!?
Pitanja imamo. Nije to ništa novo a niti od jučer. Postavismo ih u više navrata.
Odakle Kongresu legitimitet predstavljati sve Hrvate Njemačke? Odakle legitimitet civilnoj udruzi baviti se političkim temama jedne države na teritoriju druge države? Što je s transparentnošću Kongresa? Iako je Savez od 2007. godine član Kongresa, ne čuh i ne vidjeh nigdje da Savez poznaje i jedno drugo udruženje građana udruženo i u Kongres, odnosno da poimenice poznaje i jedno društvo u Njemačkoj s kojim dijeli zajednički kongresni krov. Pa kako to? E, pa, vele nam, to je zaštita podataka. Tko su članovi Kongresa? O tome, i šutnji o tome imamo tri teze. Ili je članova (pre)malo, manje od broja koji se iznosi u javnosti. Ili je više pojedinačnih članova a manje udruženja. Ili su u članstvu Kongresa neki koji tamo formalno i ne mogu biti.
Legitimitet Kongresu mogu dati samo članovi, udruge članice. A koje? Eto nas opet u začaranom krugu zaštićenih podataka. Dakle, nismo se bavili pitanjima financija jer o tome nemamo pojma. Time se pozabaviše drugi. Postavismo principijelna pitanja. I to još 2010. godine. Umjesto odgovora i tada a i danas dobismo optužbe i pritiske, upozorenja i prijetnje. – Svima ću reći kakvi su tvoji politički stavovi! Ti zavađaš berlinske Hrvate! Svima ću otkriti kakvo je to tvoje hrvatstvo! Udbašica, titoisti, jugonostalgičari itd.
Čemu sva ta paranoja oko par principijelnih pitanja o radu i sadržaju rada jednog civilnog udruženja u Njemačkoj?! Prijeti to umišljanju kako se u današnje vrijeme i na ovom mjestu netko ima pravo igrati biča božjeg! Odakle vam legitimitet i za to?
Dajemo na pažnju čitateljima tekstove o ovoj temi objavljene na Hrvatskom glasu Berlin 2010. godine. I komentare ispod njih, svakako : “NOĆ ME STIGLA U TUĐINI”“, “FIGA U DŽEPU”, “NOMEN EST OMEN” ,” UZALUD VAM TRUD PLJUVAČI” i ” CAR JE GOL”