tekst: Sonja Breljak
Berlin-Makarska/ Iako smireno sjedim na terasi dvokatnice dok u daljini bjelasa more pod sunčanim zrakama na zalasku, premalo je ipak napisati samo ovo “Berlin-Makarska” iako odgovara trenutnoj situaciji.
Istina, mi iz Berlina stigosmo u Makarsku na godišnji odmor ali tu smo tek nakon šest dana putovanja.
– Pa kako to, mislite, kakvo je to dugo putovanje? Nemoguće!
Moguće je, moguće. Tih šest dana putovanja dug je našoj prošlosti, onoj ratnoj i izbjegličkoj radi koje smo ljudi s tri adrese u tri države, svugdje a nigdje doma, radi koje svake godine iznova idemo po ono nešto (malo duše) a vraćamo se prazni, neispunjeni, kao da nešto zaboravismo ponijeti ili nas to negdje drugdje (ili nigdje ne)čeka.
A pravo rečeno, jedva dočekah godišnji odmor. Jer mjesto na kojemu radim ovih je dana vrelo da vrelije ne može biti. Naime, uz izdavanje i uređivanje Hrvatskog glasa Berlin i moj novinarski rad, na mjestu sam referentice berlinske državne službe za smještaj i skrb o izbjeglicama. Sad vam je sve jasno! Ali, to je jedna druga priča.
Dakle, nakon višemsječnog često i dvanaestsatnog radnog dana, jedva dočekah godišnji odmor. Zaputih se na njega konačno svjesna da sve probleme ovoga svijeta ne mogu baš ja prije (ili bez) godišnjeg odmora riješiti a i umirena da je naš Hrvatski glas Berlin dok se ne vratim, u dobrim, brižnim rukama mladog urednika Antonia Gavrana.
Brat je već prije tjedan dana stigao iz Amerike u Berlin pa zajedno krećemo preko cijele Njemačke, Austrije, Slovenije, pa dužinom Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
-Nećeš ti nama samo tako avionom Salt Lake Sity -Woshington-Berlin …i gotovo. Treba upoznati Europu!
Sad je baš upoznao.
A nije to samo tako jednostavno. I sama na godišnjem odmoru doživljavam povatak doživljaja i sjećanja …djetinjstvo, mladost, rat, gubitak roditelja, doma. A posebno to još više doživljava brat. Naime, tijekom rata proveo je osam dugih mjeseci u zarobljeništvu,u logoru, pa su sjećanja još intenzivnija.
–Tu sam bio, u ovom podrumu Gimnazije, pa Salona namještaja, onda nas vodili na kopanje rovova na crtama razgraničenja i konačno u logor Stadion, ispod njegovih tribina …i tako osam mjeseci do razmjene, prisjeća se brat nemilih događaja i doživljaja nastalih nakon sukoba s muslimanima u Bugojnu.
Spominje se toga dok kraj nas, u rodnom gradu, promiču, poznati, manje poznati ili nikako poznati likovi naše, jednim dijelom, zajedničke prošlosti. Nekima se sjetimo imena, ponegdje nam lik poznat ali ime ne dolazi u sjećanje, s ponekim se ispričasmo a da niti do danas ne znamo o kome se radi a nekih se opet ni u snu ne poželjesmo spomenuti, sjetiti niti podsjetiti.
Srećom, pa lijeka lošim uspomenama (barem privremenog), ima. Treba ga tražiti u lijepim doživljajima i uspomenama, u prijateljima, obitelji.
Tako i mi. Potražismo i pronađosmo, ugodne susrete (prijateljske, obiteljske) u Velikoj Gorici, Zagrebu, Valpovu …Za ispuniti, okrijepiti, ozdraviti dušu.
A za okrijepiti i ozdraviti tijelo, evo nas u toplom zagrljaju Makarske rivijere. Grad Makarska.
Sjedim na terasi dvokatnice. U daljini bjelasa more pod zrakama sunca na zalasku. Iza nas je lijep dan. Šesti dan mog godišnjeg o odmora. I prvi dan na moru.
U petak, 28. kolovoza je u ljetnom kinu, u 20 i 30 sati , Festival klapa uz gitare i mandoline.
Radujem se tom lijepom doživljaju. A o uspomenama ću vam zasigurno još pisati.
Do tada, dragi čitatelji, ostajte zdravo!
I budite, dragi suradnici, na pomoći mladom uredniku Antoniu Gavranu.
Lijepi ugodan Vam godišnji odmor SONJA
Već sam i sam pomislio,da ove godine za vas nema godišnjeg,ali eto ipak ste uspjeli odvojiti nekoliko dana. Odmorite se opustite se nakon kako i sama kažete, nemilih događaja.Nema sumlje u novog urednika Antunia Gavrana.Uz sve druge prisutne i njega osobno.HGB dobiva uz odrasle sve više na mladima suradnicima. a to je upravo ono što i mene veseli.