KUNA PO KUNA …RUPA U PRORAČUNU

Wer den Pfennig nicht ehrt, ist des Talers nicht wert

Piše: Emil Cipar
Prije nekog vremena nađem novčić od 50 lipa na korzu. Sagnem se i primijetim još jedan od deset lipa pored njega …pa još jedan od dvadeset, pa još jedan …ukupno: jednu kunu i 15 lipa.

Poznanik koji je bio sa mnom kaže mi neka ostavim …njemu je neugodno gledati kako ja kupim novac, kao da mi je sila …mogao bi naići netko poznat, pa bi mogao to vidjeti …pukla bi bruka i sramota …ipak on ima svoju firmu, što bi svijet mogao pomisliti o njenom poslovanju …itd, itd…

Nije to utjecalo na mene i u miru sam pokupio novac stavio ga u novčanik i rekao poznaniku ako mu je to neugodno, mogao je nastaviti šetnju i praviti se kako me ne poznaje.

I tu bi priča završila …u nekim normalnim vremenima. Ali ova priča nije tu završila, počela je tek i prati me cijelo ovo vrijeme od toga događaja do danas.

Poznanik mi priča kako mu firma slabo posluje. Ubi ga ova fiskalizacija, opća besparica …eto i on došao iz Osijeka naplatiti neka dugovanja, ili bar pokušati naći neki kompromis sa dužnicima za dugove koji se vuku i do deset godina.

Razumijem ga …teško mu je. Vrijedan je i marljiv i u firmu je uložio sve svoje znanje i kapital i sada ne vidi izlaza iz krize ni kratkoročno ni dugoročno.

Mobitel mu ne prestaje zvoniti. Neke razgovore obavlja dok sjedi sa mnom, a kod nekih ustaje i udaljava se od stola.

Jedan od razgovora je završio sa rečenicom: –Eto mene za deset minuta! Nakon toga se pozdravio sa mnom i otišao žurno u pravcu parkiranog auta.

Dohvatim dnevne novine, mislim kako je bio jutarnji:

…Linić o rupama u proračunu, davanje autocesta u koncesiju, prodaja željeznica…

Pet milijardi ovamo, tri milijarde tamo …za ovo dobiješ 10 milijardi, a onda uložiš dvije milijarde tamo…

Milijarda je iznos sa puno nula na kraju. Ne mogu si zamisliti taj novac na hrpi, pa pokušavam u mislima stvoriti neku vizualnu sliku kolika bi ona mogla biti.

Milijarda je tisuću milijuna …možda mi to pomogne. Problem je što si ja ne mogu niti milijun zamisliti na jednoj hrpi.

Ajmo dalje: Milijun je tisuću tisuća …tisuću Starčevića, ili dvije tisuće Držića, ili… Sad …to se znalo ponekad naći kod mene u džepu za kratko vrijeme …kod registracije auta ili sličnih zgoda …ali, kako rekoh …za kratko vrijeme.

I poznanik je rekao da su mu ukupno dužni preko 60 tisuća kuna …to si još mogu zamisliti.

Ali ove milijarde kojima se ovdje u novinama barata ne mogu nikako smjestiti u svoj mentalni sustav.

Okrećem list u novinama …idemo dalje …možda neke teme koje su lakše za probavu.

Nadan Vidošević i umjetnosti pronađene u njegovoj kući, suđenje Sanaderu, FIMI medija…

Isuse Bože, pa to je još gore od autocesta, željeznica, pelješkog mosta i rupa u proračunu.

Sad ili ja ne razumijem hrvatski, ili sam ostario pa to ne mogu povezati …mislim ne mogu dobiti neku razumljivu relaciju između jedne slike Vlahe Bukovca i duga od 60 tisuća kuna koje moj poznanik ne može ni slučajno utjerati.

Jedno zlo ne dolazi nikada samo, pa mi tako padne na um onih kunu i 15 lipa kojih nađoh na korzu prije nepunih sat vremena. Kako se to uklapa u opću hrvatsku sliku. A hrvatska slika jest, jer novac sam pronašao u Hrvatskoj, dug moga poznanika nastao je u Hrvatskoj, Nadanove slike i Sanaderovi satovi plaćeni su hrvatskim novcem…

Slika mi je nejasna …ne razumijem što umjetnik želi reći. Nikako.

Vratim se u mislima 30-tak godina unazad. Radio sam tada u Njemačkoj u firmi koja je pripadala jednoj obitelji i imala je oko 1.200 zaposlenih.

Ja sam tada imao neto-plaću negdje oko 3 tisuće maraka. Ajd recimo kako sam imao neki prosjek plaća u firmi.

Onako …na prste računano …gazda je za mene morao izbrojati svaki mjesec oko 6 tisuća maraka, ako računamo dio za mirovinsko, zdravstveno i druga osiguranja.

I sad  …kod 1.200 radnika to bi značilo da je svaki mjesec morao potegnuti 7 milijuna i dvije stotine tisuća maraka za naše plaće koje su redovno stizale na naše tekuće račune. E tu smo već bliže Sanaderu i Vidoševiću …sve mi postaje mrvicu jasnije.

Pretpostavljam kako je mome tadašnjem gazdi i nakon isplata naših plaća ostala koja marka u džepu. Koliko točno …ne znam …nisam ga nikada pitao.

Znam samo da je jednom zgodom …bilo je to u Baselu u Švicarskoj podigao sa poda kovanicu od dvadeset centa i spremio u novčanik našalivši se pritom:

-U Švicarskoj novac leži na putu, a mi u Njemačkoj moramo raditi za njega.

Jednom drugom zgodom zamolio me da prije polaska na put odem do šustera, podignem cipele njegove žene i da ih odvezem njegovoj kući. Popravak cipela bih trebao ja platiti, a iznosio je 23 DEM. Kada cipele dovezem ženi, ona će mi dati novac.

Učinio sam to, predao gospođi popravljene cipele i račun, a ona mi je dala 25 DEM uz napomenu da je ostatak nagrada za moj trud.

Sad …već u to doba mi nismo svoje cipele davali na popravak. Kada su se iznosile kupovane su nove, često puta bez stvarne potrebe. Bilo mi je to nekako nepojmljivo, pa sam jednom prilikom razgovarao s gazdom o tome.

-Novac se mora poštivati. Taj novac je netko zaradio, znači radio je za njega i njegov rad bi trebalo poštivati. Nas su od malih nogu učili: -Wer den Pfennig nicht ehrt, ist des Talers nicht wert …ili prevedeno: Tko ne cijeni pfening nije zaslužio ni taler.

E sad …moj poznanik je za svojih 60 tisuća kuna isto radio, a nikada ih neće vidjeti u Starčevićima ili Držićima, ili makar kao sterilne brojke na njegovom računu.

Nadan i Ivo za svoje satove, auta, odijela i umjetnine nisu radili, a posjedovali su ih. Linić isto tako neće svoje rupe u proračunu vidjeti popunjene novčanicama.

Sve je to fikcija, sve je to čarolija, iluzija… normalnom ljudskom mozgu nepojmljivo, neshvatljivo.

Ali …mojih jedna kuna i 15 lipa su stvarnost …opipljivo, shvatljivo i realno.

I sad to treba samo nekako logično povezati.

Ali kako?

Pa imamo i mi neke tradicionalne vrijednosti. Ovih dana se u njih zaklinjemo. I kod nas se kaže: Zrno po zrno …pogača i: Kamen po kamen palača.

Ako nastavim dalje razmišljati slijedeći tu logiku …pokušam spojiti realnost i fikciju,  jedino što nastane:

-Kuna po kuna …rupa u proračunu, ili: kuna po kuna …slika Vlahe Bukovca, ili: kuna po kuna …60 tisuća kuna duga.

U Hrvatskoj se stvarno ne isplati saginjati zbog jedne kune i 15 lipa.