NAŠ JOŽA NE MIRUJE

Nije san već java! Stiže opera “Samo san”

Joža Prudeus, čovjek bogatog duha, pedagog od one sorte koja je odavno izumrla i mjesta ustupila hibridima i pedagozima sa trake, zaljubljenik u lijepu hrvatsku riječ …ne miruje ni u mirovini. Piše pjesme, piše aforizme, piše, piše… Tako nas nije iznenadila vijest kako je naš Joža napisao libreto za operu. Kada, kako, zašto, na koju temu? O tome će vam više reći Robert Škiljan iz GLASNIKA SAMOBORA I SVETE NEDJELJE, a mi ćemo samo skrenuti pažnju na Jožinu poeziju objavljenu na Hrvatskom glasu Berlin.

Robert Škiljan
Nakon samoborskog mjuzikla, naš grad dobiva i operu
Najplodniji samoborski pjesnik, književnik i relativno friški umirovljenik Joža Prudeus, ipak nije “zadjenuo sviralu za pojas”,  već i nadalje stvara.

Ovaj mu je puta uspjelo napisati libreto za rodoljubno – ljubavnu operu Samo san, čija se radnja odvija u Samoboru, između 1835. i 1845. godine, a kako je do toga došlo, tko su mu suradnici i u kojem je stadiju cijeli projekt, Joža nam je spremno pojasnio.

Kako je sve počelo?

–U rujnu prošle godine dobio sam poziv od mladog, ali već poznatog i cijenjenog skladatelja i dirigenta Alana Kljajića sa zamolbom da napišem libreto za operu. Plodan i darovit skladatelj, jedan od najboljih studenata u klasi prof. Vladimira Kranjčevića i dobitnik državne stipendije za glazbeno usavršavanje, odlučio je svojem mentoru, spomenutom maestru, posvetiti baš operu.

Koji su bili njegovi zahtjevi?

–U početku sam se dvojio, budući je kompozitor predložio da libreto napišem prema manje poznatoj starogrčkoj priči o Piramu i Tizbi. Priča mi “nije legla”, jer je sadržaj već glazbeno potrošen u mnogim varijantama. Riječ je o ljubavi dvoje mladih, roditeljskom protivljenju i tragičnom kraju, gdje se zaljubljeni ubijaju pod krošnjom bijelog duda, koji je od tada počeo roditi crvenim plodovima. Ova pretvorba bijelog u crveni dud jedino mi se učinio zgodnim, a sve ostalo je prepoznata priča o veronskoj ljubavi Romea i Julije. I tada mi je zaiskrila ideja i odluka – pisat ću libreto jedino pod uvjetom da mi preložak bude stvarna ljubav pjesnika Stanka Vraza i Samoborke Julijane Cantily.

I ipak je krenulo…

Nakon nekoliko dana promišljanja moj je prijedlog prihvaćen i morao sam ispuniti obećanje. Eto, započeo sam i za pola mjeseca rada napisao traženi libreto opere Samo san, s proslovnim i povezničkim tekstovima Antuna Gustava Matoša i završnim književnika Frana Hrčića na kraju II. čina. Tekst je prihvaćen i nakon skoro godinu dana rada opera je gotova. Jasno da sam sretan i zadovoljan, jer je Samobor uz brojne narodne, zatim desetke popularnih popevki i jednog izvrsnog mjuzikla Janica i Jean, kojem su autori Samoborci, dvojac Škiljan – Leopold, evo, sada dobio i prvu operu.

Što karaktrerizira operu i tko bi ju trebao izvoditi?

–Opera je pisana na književnom jeziku, skladana u neobaroknom stilu, zgotovljena je i najvjerojatnije će se prvo naći na stalnom repertoaru opernog ansambla maestra Vladimira Kranjčevića Opera b.b., grupe vrhunskih glazbenika, plesača… Ugledni dirigent maestro Kranjčević, inače čest i rado viđen gost na Samoborskim glazbenim jesenima, pojasnio mi je što znači Opera b.b. Riječ je o ansamblu koji nastupa po gradovima širom zemlje. B.b. je, dakle, sjedište – bez broja.

Koje sve likove susrećemo u operi?

–Kod pisanja sam imao samo jedan problem, budući da mi je točno zadan broj izvođača, što me je ograničilo da “raspričam” priču s većim brojem likova, tako da u konačnici opera traje 60 minuta, a nositelji uloga su: Julijana (Ljubica) Cantily-Engler – mezzosopran, Stanko Vraz – tenor, Antun Cantily – bas, fra Kamilo – bariton, te Janko, Ilirac.

I ono, ne manje važno: kakve su mogućnosti produkcije? Opera je, poznato je, jako “skup sport”…

–Dakle, sve je gotovo. Opera je tu. Ostaje, kao i uvijek, “sitnica”: gdje pronaći mecenu, sponzora, tvrtku, pojedinca ili nešto treće, kako bi se platilo barem kompozitora za jednogodišnji rad. Tu sam se našao malo u “neobranom grožđu”, jer da sam pristao raditi tražene Pirama i Tizbu ne bih imao ikakve obveze. Nadam se ipak da će se i to nekako riješiti.

I, kada ćemo operu vidjeti?

Želio bih da praizvedba u Samoboru bude sljedeće godine, bilo u sklopu Samoborske jeseni ili za Dan grada.