piše: Joso Špionjak
Baden-Baden/ „E, sad će moj don Ivo reći kako ja cijelo vrijeme o grahu i riži govorim ...“, započet će don Danko svoju propovijed u prepunoj Autobahn-kapelici kod Baden-Badena, gdje se Hrvati već 30 godina okupljaju na hodočašće na drugi dan Božića.
Neobično su blage temperature za ovo doba godine. A neobična je i propovijed koju narod pozorno sluša. Duša naših ljudi, rasutih diljem svijeta, puna je isčekivanja. A broj onih koji vjeru vide kao mogućnost lakšeg ophođenja sa svim izazovima svakodnevnice, čini se da je porastao ovaj put.
Više od 30 godina radi don Danko kao misionar u afričkoj zemlji Ruandi. I nakon toliko dugog vremena ima priliku na božićnoj misi govoriti maternjim jezikom. Upoznali su ga vjernici širom Hrvatske katoličke misije Mittelbadena.
Aludiranjem na svoju propovijed na polnoćki u Karlsruheu, izazvao je oduševljeni smijeh svih nazočnih. I najmanji detalj je pomno upijan, nailazeći na njihove spontane reakcije. Svaka scena je govorila za sebe i pokazivala da ništa u životu nije prepušteno slučaju.
– Jednom prilikom je, hodajući kao mali đak prema školi, kako on reče, kozjom stazom kroz dalmatinski kamenjar, rodnoga mu mjesta Žeravice kod Omiša, raspravljao sa svojim prijateljima što bi si oni zaželjeli kada bi se nebo otvorilo. I tako se u dječjem maštanju čula i želja da se cijelo brdo pretvori u kruh i da se do mile volje najedu. Prijatelj Ante se, gledajući u nebo, spotaknuo i nezgodno pao te glasno do neba zavapio.
Našeg junaka, don Danka, život će odvesti na mjesto gdje je vapaj do neba još bolniji i glasniji.
Dojmljive su njegove riječi i svjedočanstvo o životu u najsiromašnijoj zemlji na svijetu.
Tamo su ljudi sretni ako se do sitosti mogu najesti graha i riže. Zasigurno je misionar često puta zaželio da se nebo otvori i da podari obilje kruha gladnom narodu.
Prekratko je vrijeme da priča o drugim strahotama iz tamošnjeg života koje pominje u svojoj knjizi „ Bitka se nastavlja“.
Ali, vjernici su razumjeli i shvatili o čemu se radi. Otvorili su svoje srce. Kroz skromne priloge su pokazali da suosjećaju sa onima koji trpe i kojima je još teže.
Uistinu je važnije imati više duše, nego veliko bogatstvo.
Don Ivo će, nakon zahvale svim sudionicima ovog tradicionalnog, hodočasničkog druženja, na njemu svojstven način, dirigirajući, gromoglasno predvoditi pjesmu: „Narodi nam se kralj nebeski“…
Garancija je ovo da smo na pravom putu. Da se poslužim naslovom propovijednikove knjige: Bitka se nastavlja!
dobar tekst