Krležina je umjetnost najviše što je hrvatska literatura i njegovo književno pero postigli u čitavom petstoljetnom postojanju.
piše: Slavko Žebić
Kazališno-teatrološka manifestacija začeta je još davne 1987. godine, kada je u Osijeku postavljen monumentalni spomenik Miroslavu Krleži, rad akademske kiparice Marije Ujević-Galetović iz Zagreba. Od svojega osnutka Krležini Dani u sebi uključuju međusobno povezanu kazališnu smotru i znanstveni skup s tematikom iz hrvatske dramske književnosti i kazališne prakse, te popratne izložbe i predstavljanje novih dramskih i teatroloških izdanja.
Tako je bilo i ove godine, imam dojam bogatije nego ranijih, jer bilo je u znaku obilježavanja 120. obljetnice rođenja Miroslava Krleže ( 7. srpnja ), što je naglašeno prigodom polaganja vijenca kod spomenika u Perivoju kralja Držislava, 9 studenoga o. g., gdje je govorio akademik Boris Senker, a i u čitavom programu koji je završen u srijedu, 11. studenoga u HNK-u u Osijeku.
I ove su godine prikazane tri kazališne predstave, u ponedjeljak, Zeusove ljubavnice na tekst Ane Tonković-Dolenčić a u režiji Ivana Leo Lema, u izvođenju ansambla HNK u Osijeku, sutradan predstava kazališta Marin Držić iz Dubrovnika, U agoniji, redatelja Joška Juvančića, a u srijedu 11. studenoga završeno je gostovanjem HNK iz Varaždina sa Krležinim tekstom Tri kavaljera frajle Melanije u režiji Georgija Para.
Također, u tri dana predstavljena su nova izdanja: Na sceni i oko nje, Martine Petranović, o čemu su govorili Dubravka Crnojević-Carić, Duško Gašparović i autorica, zatim Antologija hrvatske ratne drame, Sanje Nikčević, o čemu su govo0rili Vlatko Perković i autorica, te uradak Branke Hlevnjak – Drago Turina, scenograf, ULUPUH, o čemu su govorili Ivana Bokal i autorica, a puno pohvala je zaslužila i izložba likovnog umjetnika Borisa Bućana o znakovitim Varaždinskim kazališnim plakatima, gdje su govorili intendant HNK u Osijeku Božidar Šnajder i Marijan Varjačić.
Kao i obično, upriličena je dvodnevna znanstvena sesija a sudjelovalo je tridesetak sudionika sa 27 referata na temu: Supostojanja i suprostavljanja u hrvatskoj drami i kazalištu, pa ću spomenuti tek nekolicinu. Dr. Zlata Šundalić govorila je o Flori i fauni Nalješkovićevih, dr. Helena Sablić-Tomić i Katarina Žeravica o Sakralnom i profanom u starohrvatskim crkvenim prikazanjima, dr. Anica Bilić o Izazovu za pošteno pero A.G.Matoša i hrvatsko kazalište, , redatelj Zlatko Sviben o Etici i kozmetici suvremenog kazališta, dr. Branko Hečimović o Posljednjem desetljeću 20. stoljeća – desetljeću opreka, mijena i novina, dr. Ivan Trajan o Subjektivnosti recentne hrvatske kazališne kritike te Željko Uvanović o Kazališnom tekstu Mate Matešića Svećenikova djeca (1999.) i istoimenom filmskom tekstu Vinka Brešana (2013.) u usporedbi.
I da se vratimo Krleži. Akademik Nedjeljko Fabrio ustvrdio je kako ovo što Osijek radi za Krležu, radi odlično i s puno poštovanja. Krleža je to i zaslužio, jer njegova je umjetnost najviše što naša, hrvatska literatura i njegovo književno pero postigli u čitavom petstoljetnom postojanju.
I dr. Branko Hečimović, koji je u Organizacijskom odboru od osnutka Krležinih dana, ustvrdio je kako je Krleža tijesno povezan s Osijekom, a ovi 24. Dani dokaz suda se pod Krležinim kišobranom i nadalje žele okupljati znanstvenici, teatrolozi, dramaturzi i glumci, da se uvijek nanovo raspravlja, diskutira, propituje, zapisuje, izlaže o hrvatskom kazalištu i svemu što ga okružuje.
A i tema je svakako aktualna; Supostojanja i suprostavljanja u hrvatskoj drami i kazalištu, jer otvarajući se prema Europi i svijetu, evidentne su mijene, na jednoj strani tradicionalno a na drugoj suvremeno i koliko smo to uspjeli oblikovati ovogodišnjim izlaganjima vidjet ćemo na koncu ovogodišnje manifestacije.
I što je, također, pohvalno, među sudionicima je dvije trećine mladih ljudi, što govori da je Krleža još uvijek prihvaćen kod novih naraštaja, a to je zaloga kako će njegovo djelo i nadalje živjeti u našoj književnosti i kazališnoj umjetnosti.
Predstavljen je i Zbornik Krležinih dana iz prošle godine, pa je profesor-emeritus Stanislav Marijanović pohvalio sve koji dolaze na Krležine dane. Krleža je volio Osijek , Osijek je volio Krležu, još od davne 1928. godine kada je u osječkom kazalištu održao glasoviti govor i predstavio novu dramu „U agoniji“, no Osijek je i prije toga već igrao njegovoga Vučjaka.
Kada mu se 1987. godine Osijek odužio velebnim spomenikom, Osijek i Krleža su nerazdvojni, i Osijek je doista puno pridonio znanstvenom propitivanju i promidžbi Krleže i njegovog djela, pa kada se danas predstavlja Zbornik, treba naglasiti da je u svim dosadašnjim zbornicima, od osnutka do danas, sadržano 550 autorskih radova koji obasežu više od 8 tisuća stranica teksta, i to ne samo o Krleži, koji je osnovna potka, već o hrvatskom kazalištu općenito.
Marijanovića sam pitao još nešto? Istoga dana kada se na Filozofskom fakultetu u Osijeku vodi rasprava o Krleži, a na repertoaru HNK je njegova drama, u tijeku je dramatična rasprava na sjednici gradskoga Vijeća gdje nije došlo do izbora intendanta, pa čak nije izabran niti vršitelj dužnosti, čime je ova institucija obezglavljena.
–To nije dobro i ne služi nam na čast …tvrdi Marijanović …i protiv sam da vlast određuje tko može voditi takvu instituciju, pogotovu na osnovu stranačke pripadnosti. Umjetnost, znanost i kultura su oduvijek u civiliziranim zajednicama autonomni i takve institucije trebaju voditi kompetentni ljudi. Stranački ljudi neka rade u stranci …zaključio je prof. Marijanović.