Iz drugih medija …črčkarije.com
Vanga je najstariji naziv za otočić u obliku broja osam. Nađen je na starim kartama iz 1563. godine pa je faza, forsiranja naziva “Krasnica”, time prestala.
Naziv “Krasnica” povezuje se sa stihovima “Krasna zemljo, Istro mila”, a nikad nije bio toliko u uporabi kao u fazi kada smo/su, hrvatski jezik, nastojali napraviti “hrvatskijim” izvlačeći iz naftalina riječi koje se nisu koristile desetljećima, a i duže. Sada bih mogla tamburati poprilično dugo o neću i ne ću, ali bi ovo, na kraju, postala politička rasprava bez kraja i konca.
Iz tog razloga neću napisati magisterij na temu “Boravak Tita na Vangi – megalomanija ili temu “Boravak Tita na Vangi – megalomanija ili ne”.
Možda su za to najkompetentniji stanovnici Fažane kojima je desetljećima bio onemogućen bilo kakav razvoj i bavljenje turizmom.
Od najstarijih vrijednosti na Vangi, trebalo bi spomenuti tragove dinosaura, kosti davno izumrlih životinja, okamine mikroorganizama. Znali su i rimljani što vrijedi, stoga je ovdje postojala rimska vila. Danas su njezini ostaci uglavnom pod morem. O vlasniku vile ne zna se ništa, osim… kako se bavio uzgojem maslina jer na Vangi i danas postoje prastara stabla maslina.
Nakon rimskog doba, vjerojatno su se na Vangu povremeno sklanjali ribari, a potom je, stoljećima, bila pusta i neiskorištena.
Godine 1949., otkriva je Tito i postaje njegov raj (i on je, baš kao i rimljani, znao što valja). Otad je Vanga izolirana za obične smrtnike, ali posjećena od niza VIP-a.
Sagrađeni objekti nisu predimenzionirani i u potpunosti se uklapaju u bogatu vegetaciju otoka. Gusta makija, tek mjestimično iskrčena ili “kultivirana”, sakriva niske zgrade na otoku. Od salona, tu su indonezijski salon, ribarski salon, slovenska soba, velika terasa, nešto pomoćnih prostorija, sjenica, a nešto dalje nalazi se makedonski salon, radna soba, kovačnica, fotolaboratorij …
U nekoliko desetljeća, ove su prostorije pomalo renovirane, nadograđivane, ali su srećom pošteđene nekih megalomanskih zahvata pa i dalje otok odiše divljinom.
Posjetila sam i naširoko poznat vinski podrum – sam prostor djeluje famozno. U kakvom je stanju danas – ne znam, ali tada me sadržaj podruma nije imresionirao jer je pola boca bilo prazno, a pola njih nezačepljeno. Niz vrijednih predmeta iz “Tito” faze, danas je pohranjeno na drugim lokacijama. Osobno mislim kako bi se trebali vratiti na Vangu čime bi ona, u potpunosti, dobila “Original_Tito_štih” (pobornik sam ideje Tito – brand). Kao što bi i “režim” dolaska trebalo liberalizirati.
Ne znam kako je sada, ali kada sam ja bila na Vangi, za dolazak je trebalo odobrenje ureda predsjednika. Pretpostavljam kako se to nije promijenilo, kao što se nije ukinula ni zabrana fotografiranja (jedva nađoh ovu sličicu na vrhu, ako ne vjerujete probajte googlati sami)