U Berlinu je održan prvi Njemačko-hrvatski forum. Susreli se ministri vanjskih poslova RH i Njemačke, Vesna Pusić i Frank Steinmeier
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Jedne godine bijah na Olimpija-stadionu u vrijeme održavanja poznatog atletskog natjecanja. Bit će, ukazala se prigoda s kakvom akreditacijom ili povoljnom kartom, pa ajde.
Ono, stadion pun, na terenima se odvijaju razne discipline, glavom i očima pratimo lijevo-desno i tamo-ovamo, sustići sve događaje. A hladno, nekako vjetar, promaja, šta li. I gužva brate. Jedva na kraju napustili stadion i stigli kući.
Potom, kod prvim večernjih vijesti, zaključili kako bi od tog događaja više i detaljnije vidjeli sjedeći doma uz televizor.
Čemu ovaj uvod pitate se? Pa eto, nekako se slično kao tada osjećam i danas nakon što novinarski propratih prvi Njemačko-hrvatski forum u Berlinu na temu: Europska budućnost – Njemačka i Hrvatska.
U svakom slučaju, mogla bih načiniti proširenu vijest ili kratki, šturi izvještaj, iz kojeg biste saznali što se dogodilo, gdje i tko su glavni sudionici, i što je tema razgovora. ali, čujte, ovo je kolumna pa idemo drugim putem do informacija. Malo širim i s više važno-nevažnih podataka, svakako.
Elem, dakle, info i najavu foruma neformalno primih poprilično davno, ima tome i više mjeseci. Javih se prošlog tijedna organizatoru u želji sudjelovati. Odgovor potvrdan, pozitivan a pitaju sudjelujem li kao novinar. Odgovor, potvrdan.
Dan iza primih obavijest i iz Veleposlanstva RH u Njemačkoj i upit da se prijavim za akreditiranje s par potrebnih podataka koje onda oni šalju njemačkom organizatotu. To učinih pa se tako dva puta prijavih.
Organizatori Prvog njemačko-hrvatskog foruma su Njemačko ministarstvo vanjskih poslova i Hrvatsko veleposlanstvo. I jedni i drugi šalju program, najavu i obavijest da novinari dođu u 11 sati, registriraju se a događaj počinje u 12,30. E sad, mene profesija naučila na točnost, a ja svakako takva jesam pa svugdje dolazim ne samo na vrijeme nego i ranije.
Tako pred zgradom njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, odnosno Europske akademije bijah 10 minuta prije 11 sati. U tom trenutku primih obavijest veleposlanstva RH da novinari trebaju doći, ne u 11 sati nego u 12 sati. Cijeli sat kasnije. Eto ti sad. Pa to, kao dječji vrtić. A ja već pred vratima Akademije. Nalazi se uz sami kanal rijeke Spree u ulici Unterwasserstrasse, bočni je to ulaz Ministarstva vanjskih poslova njemačke. Vani je hladno. A već kroz vrata Akademije promiče po koje poznato lice, pa i ona kolega novinara. Ajd onda idemo.
Nakon kontrolnog pregleda, dalje od stubišta u Akademiju, ne stigoh. Tu zapeh s kolegicom iz Deutsche Welle i kolegom jedne njemačke televizije. Ispriku radi pomjeranja vremena ulaska novinara primismo, ali nigdje logike, jer svi ostali posjetitelji foruma, a mogli su se prijaviti svi koje je zanimao, ulaze sasvim normalno.
Tek deset prije 12, primismo oznake “presse” i prođosmo do Welltsaal gdje se ima održati forum, ili barem njegova završnica. Pojašnjavaju nam lijepo program foruma i program susreta ministara pa i program novinara. Bit ćemo kasnije tijekom trajanja foruma, provedeni do prostorija Ministarstva vanjskih poslova gdje ćemo moći fotografirati sudionike susreta kao i čuti izjavu ministara nakon toga: Potom ćemo, vele nam, sasvim lijepo stići na završnu riječ Njemačko-hrvatskog foruma, koju će održati, a što je najavljeno kao iznenađenje, Vesna Pusić i državni tajnik Ministarstva, Michael Roth. Velim, bio je to plan.
U stvarnosti, bilo je ovako: Nakon savladavanja prepreke zvane: kako ući kao novinar a dvaput si akreditiran kao novinar, evo nas u Weltsaal. – Ma šta im je danas, čudi se kolegica s Deutsche Welle. Nikakav dodatni materijal ne primismo. Osim par stavki programa: ono, registracija, tad i tad, otvaranje pa diskusija.
Naravno, snimatelji, fotoreporteri, novinari, koriste prve trenutke događaja za načiniti brojne fotografije. Za to vrijeme je, pod vještom rukom moderatorice dr. Andree Despot, predstavljeno par projekata u kojima Nijemci i Hrvati zajedno sudjeluju, poput onog s višnjama, naziva TERAMARASKAE. Tijekom predstavljanja ovog projekta prepoznah tek gospodina koji je netom u hodniku, tvrdio kako me poznaje od prije koju godinu. E, da! pa to je, sjetih se konačno, Denis Rubić, pokretač i inicijator a danas, uz investitora Ottmara Schneca, i glavni motor projekta s višnjama, poodavno na stranicama našeg Glasa, predstavljen kao perspektivan projekt. I eto, imadosmo nos, (poslušali svojevremeno poziv na prezentaciju likera) projekt je uspio, održao se, dobio stranog investitora. Baš me zanima Rubićevo iskustvo. Obećao se javiti pri novom dolasku u Berlin.
Potom su na podij pozvani predstavnici Njemačke i Hrvatske: Michael Roth, državni tajnik, Hrvoje Marušić, pomoćnik ministra vanjskih poslova RH, Josip Juratović. član Njemačkog Bundestaga i Jozo Radoš, član Hrvatskog sabora. Tek poslušah optimistične prve riječi diskutanata kad …vrijeme je da se novinari zapute u drugi dio zgrade, gdje će se susresti dvoje ministara.
Velimo, pa onda ne stignemo pratiti razgovore na Forumu. – Ali, zato ćete dobiti izjave nakon završne riječi.
I mi, čekaj, čekaj, čekaj i čekaj, pa posjedili malo, prošetali, cupkali nogom, provjeravali aparaturu …Sve spremno. samo nema ministara. A to, taj dolazak i čekamo. Pa, više od 40 minuta smo čekali u uskom hodniku. Prošlo bi i pet foruma.
Konačno, vrijeme je za pokret, točnije, nakon ministarskih razgovora, vrijeme je za susret s novinarima. U prostoriji namjenjenoj davanju izjava njemačkog ministra i njegovih gostiju, još je više kamera, još više novinara. I svi očekuju kako će prema obećanju, kasnije stići na završnu riječ gđe Pusić i državnog tajnika, Michaela Rotha.
A u izjavama dvoje ministara, sve uobičajeno. Razgovarali su o Europi – tamo gdje jeste i tamo gdje ju žele, o stanju u Regiji, a potom i odgovorili na par pitanja novinara, između ostalih i na ono o postupanju (“Postupit će se upravo prema traženju.”) u slučaju Perković i Mustač. Poslije izjave žurimo kat niže, na nastavak foruma i zavšne riječi ministrice Pusić i ministra Steinmeiera. Kad tamo, već skoro sve prošlo. I nema više ništa. Ne dolazi (ili bolje rečenoo, svi odlaze) ni ministrica, ni državni tajnik. Nema obećanih, najavljenih završnih riječi foruma. Na druge skoro i ne stigosmo. Sudionici foruma već traže osvježenje , neformalno razgovaraju. Kud, šta, kome …daj ti uhvati sve odgovore. Prijaviš se, dođeš, budeš, a čini ti se, više bi saznao i čuo preko televizije, udobno zavaljen u fotelju. Pa, ti budi novinar!