IZVOZNICI PRIMITIVIZMA

piše: Sonja Breljak

Slavonski Brod-Berlin-Bad Homburg/  Piše mi ovih dana Elizabeta Kopić, dopredsjednica  Zavičajnog kluba “Brođani” Berlin koja provodi  zimske i ranoproljetne dane u rodnom Slavonskom Brodu.

Elizabeta ili teta Liza, poznata je humanitarna volonterka koja je, u okviru “Brođana” sudjelovala u brojnim dobrotvornim akcijama za svoj grad i svoju domovinu i koja je preko 40 godina dugim radom u Berlinu zaslužila i priznanje iz ruku kancelarke Merkel.

Piše mi, dakle, iz Broda na Savi naša Elizabeta šaljući i fotografije i utiske iz grada i u vrijeme kad je voda onečišćena i nije za piće. O tome je, nakon što su na tu temu na gradskom trgu u Brodu prosvjedovale i mame s djecom, pisala i komentar na fejsu ispod jednog teksta  objavljenog na gradskom portalu EBrod.  Elizabeta Kopić se u tom komentaru pozitivno osvrnula na prosvjedni skup mama kao i na podršku koju su prosvjedu, svojom nazočnošću dali gradski dužnosnici, među njima i gradonačelnik. Na ovakav pozitivan komentar  dobila je vulgarnu uvredu koju je izvjesni Matija Dragičević “junački” izrazio riječima: “Kurvo glupa, lik je retardirano smeće iz Žeravca.”

Nemalo iznenađena razinom javne vulgarnosti i primitivizma, Elizabeta Kopić pokušava u daljem komentaru pojasniti: “Vi ste pogrešno shvatili što znači demokracija. Ja imam pravo u demokratskoj državi reći ono što ja mislim, ali Vi, Matija Dragičević,  u demokraciji ne smijete vrijeđati kao što ste Vi uvrijedili mene…” Na ovu poruku i pouku, autor uvrede je izbrisao svoj post bez da se i jednom riječju ispričao za rečeno i napisano.

I dok gornjim doživljajem vidno razočarana, Elizabeta Kopić u Brodu razmišlja i o zakonskim potezima kojima bi se zaštitila od ovog vrijeđanja nje kao osobe, žene, supruge, majke, bake i prabake te dopredsjednice “Brođana ” u Berlinu, tješim ju nimalo ljepšim primjerom koji se nedavno dogodio meni i još ne posredno, porukom ili pisanim tekstom ili telefonskim razgovorom već izravno i neposredno.

Nedavno sam, sa suprugom nazočila završnici Večernjakove domovnice. Stipe Puđa, urednik vanjskog izdanje Večernjaka, redovito me, kolegijalno poziva na ovaj događaj kojeg onda pratim i o njemu tekstom i fotografijom izvijestim za Hrvatski glas Berlin. Pravo rečeno, jedan od rijetkih je to događaja na kojemu sudjelujem kao novinar a na koji me prati i suprug.

Organizacijski, poredeći prethodne godine, (iako bih imala i neke svoje prijedloge) bila je Večernjakova domovnica ove godine, najuspješnija. A svakako, organizator je polučio priznanje i satisfakciju (nije lako to sve organizirati) jer je na završnicu u Kongresni centar u Bad Homburg, pored brojnih iz političke elite u Hrvatskoj i Njemačkoj, stigla i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Večer protiče ugodno kroz prigodne govore urednika Večernjaka, mladih i simpatičnih gradonačelnika Bad Homburga i prijateljskog Dubrovnika te ministrice vanjskih poslova i na kraju i predsjednice Republike Hrvatske, potom dodjele priznanja, program na pozornici, večera, razgovori, druženje …

TV kuće su snimile potrebno, brojne kolege novinari isto tako, predsjednica s pratnjom već se povukla, pa je i vrijeme za mene kao novinara, malo opuštenije. Ispred ulaza u dvoranu slikam se s kolegicama drugih dvaju portala, Marijanom Dokoza i Ružom Babić Studer.  Naime, nas tri žene vodimo portale u Njemačkoj i Švicarskoj – Fenix, Hrvatski glas Berlin i Moja domovina. Priključuju nam se i kolegice Aleksandra Brnetić i Katarina Pejić  a pozivamo i Stipu Puđa za zajedničku fotografiju. Fotoaparat je u rukama  mog supruga.

U tom trenutku dok nastaje zajednička fotografija svi čujemo glasni povik: “S ovom u plavoj haljini ja se nikad ne bi slikao!” I ponovljen više puta. Pogađate, “ova u plavoj haljini” sam ja.  A netom smo završili fotografiranje prema meni su pred svima i naočigled, i dovoljno glasno upućene sljedeće riječi: “Ljudska nakaza! Ona je ljudska nakaza!” Spominjale su se tu još kojekave životinjice sitnih zuba.

A sve skupa dolazilo je iz usta Željka Glasnovića, saborskog zastupnika. U dvorani ga, zbog velikog broja političara iz Hrvatske,  nisam ni zamijetila ali očigledno on mene jeste te je na odlasku iz dvorane (ono, ničim u trenutku izazvan) iskoristio priliku sasuti salvu uvreda na moj račun.  Kako sam ja i hrvatski i njemački novinar i na ovom sam događaju sto posto na novinarskom zadatku, suprugu dajem znak da se uopće ne miješa, niti ja reagiram, ignoriram uvrede. Kolegica Aleksandra Brnetić pokušava razjarenog Glasnovića smiriti riječima: “Pa dajte se smirite, samo sebi time još više štetite.” No, ne uspijeva, uvrede se nastavljaju.

Možete li to vjerovati? Saborski zastupnik Republike Hrvatske koji (o, tugo moja) u Saboru zastupa upravo iseljeništvo (pa time i mene) u javnosti koristi takve izraze, vrijeđa, viče, galami na događaju u Njemačkoj kojeg je netom prije toga napustila predsjednica Republike Hrvatske, govorili ministri, gradonačelnici, pjevali glazbenici, družili se Nijemci i Hrvati. Koje skrnavljenje!

O ovome nitko nije izvijestio. Pa evo, i ja kao žrtva ovog verbalnog napada, prvi puta o tome pišem, možda i ponukana uvredama upućenim našoj Elizabeti Kopić ali i njenoj hrabrosti odgovoriti i boriti se pod motom: Demokracija je da mogu izreći svoje mišljenje ali nije da me možete vrijeđati.

Pozorniji čitatelji Hrvatskog glasa Berlin sjetit će se da sam prije više od dvije godine pratila i opisala predavanje saborskog zastupnika Željka Glasnovića u Berlinu te mišljenje o svemu što sam čula i vidjela sažela u tekstu naslova: Promašena tema. Kako su me nakon toga u 7 Dnevno u tekstu, objavljenom anonimnom pismu “hrvatskih iseljenika iz Berlina” velikim, masnim slovima naslovljenom “Sonja Breljak obrušila se na generala Glasnovića”, opisali kao udbaša i bla bla bla, javih se i tekstom naslova “Kukavičje jaje”. I to je to. Velim, od tog događaja prošlo je više od dvije godine. Željka Glasnovića već sam u međuvremenu srela prije godinu dana. Ali, očigledno, on mene nije.

–Što Vam je to rekao taj čovjek, zašto je vikao na Vas, pita me njemački bračni par koji je sjedio za našim stolom.

-Pa to je sramota, recite to i našem gradonačelniku, Vašoj predsjednici, pišite o tome, kažu Nijemci.

–Ako napišeš što je bilo, tome onda nema kraja, veli dobronamjerno moj brat koji živi u Americi.

-Ako ne napišem što je bilo, onda tom primitivizmu nema kraja, otpisujem ja.

Jer njega, primitivizma i vulgarnosti (posebno prema ženama), na žalost, imamo izgleda i za izvoz.