piše: Marija Matijašević
Stružec/ Kraj Dortmunda živi moja obitelj. Moj unuk je 12- godišnjak i još nikada nije za Božić posjetio Hrvatsku.
Dok smo mi bili u Berlinu, bili su oni kod nas, ili mi kod njih. Ove godine su najavili da žele za Božić doletjeti kući i to se i ostvarilo.
A onda sam se sjetila! Doći ću mu s mužikašima. To će mu biti poklon. Tako je i bilo.Drugi dan su sa mnom “mali” dečki slagali jaslice u našoj crkvi. Nikada prije moj unuk nije bio u našoj seoskoj crkvi.
Kada sam mu ispričala da skupljam novac za električno crkveno zvono, izvadio je 6 kuna iz svog dubokog džepa i stavio u škrabicu.Na Badnjak smo posadili pravi bor u vrtu i okitili ga. Biti će to mom Leonu lijepa uspomena na prvi Božić u Hrvatskoj, i na njegovu baku, kada me više ne bude.
A u nedelju su svi prisustvovali našem igrokazu “Polnoćka” u društvenom domu u Strušcu. To im je bilo treće iznenađenje. Na zahtjev puno ljudi, da se igrokaz ponovi, napravili smo i to. Također smo s igrokazom “Polnoćka” nastupili i na polnoćki u župnoj crkvi, na što smo posebno ponosni, jer se igrokaz svidio župniku.Samo je još falio snijeg. Žalostan je Leon. A još prije tjedan dana je rekao: – Baka, napravi mi sklizaljku sa tvojeg velikog brijega do ceste, i ako imaš saonice, pripremi ih, ili samo vreću napunjenu sa slamom!
Hvala im!
Drago mi je da su Vaši došli za Božićne blagdane i da ste ih lijepo proslavili. Na moju sreću igrokaz “Polnočka” sam i ja vidjela i zaista mi se svidio. Podsjetio me na djetinstvo i Božiće provedene u mom selu.Glumci amateri su odlično odglumili svoje uloge. Čestitke Mariji na velikoj požrtvovnosti, odlično je napisala igrokaz i uspjela sa ljudima iz sela da ga prikaže na pozornici. Svi gledatelji su uživali gledajući predstavu.