ZOVI SAMO ZOVI

Svi prevrati prije nego počnu su najobičnije maštarije, onda postanu povijesna nužnost. (David Mitchell)

piše: Mirko Omrčen
Građanin je u Hrvatskoj kontroliran, a građani pod čvrstom rukom države, odnosno moćnika. Ustavni mehanizmi ne štite pojedinca i građane od zlouporabe moći i vlasti. Može se konstatirati da je zemlja bez ustava, jer bit pojma ustavnosti je u ograničavanju najviše vlasti u državi, a to u našoj zemlji nije praksa.

U Hrvatskoj se ne poštuju osnovna i prirodna prava od strane vlasti, odnosno naših ničim neograničenih vladara. Pravo na pravo polaže samo “elita“ ili “avangarda“ da vlada. Sloboda građana podređena je volji pojedinaca i njihovih poslušnika. Volja građana podređena je volji drugog čovjeka umjesto zakonima. Od demokracije – suverenosti naroda, koja je zamišljena i kao sredstvo da se spriječe prevrati nema u praksi ništa.

Takozvani demokratski režimi u Hrvatskoj ne da nisu ostvarili pravu demokraciju, već nisu niti prevladali stanje autokracije nego se uvijek nanovo javljaju novi oblici represivne autokracije sa bezbrojnim inačicama.

Umjesto ostvarenja slobode i istinske demokracije Hrvatska je u praksi još autokracija, jer se moć i snaga stalno prenose na jednog čovjeka. Tako se i volja svih svodi uglavnom na volju jednoga. Jedan djeluje u ime svih. Zadnja je uvijek jednoga. Volja svih podvrgnuta je njegovoj volji, a prosudbe svih njegovim prosudbama. Ta osoba je suveren. Ona ima suverenu vlast i svi drugi su samo podanici. Čak i pridržavanje zakona ovisi o volji suverena, a ustavno pravo nije pravo, već više skup moralnih pravila.

Takav sustav postao je i pokazao se razoran i u konačnici je razorio Hrvatsku na ekonomskom i gospodarskom , na političkom i kulturnom i na moralnom polju. Razorio je Hrvatsku kao pravnu i socijalnu državu i kao državu istinske slobode i demokracije. Na koncu razorio je i samu ideju države. Potrebne su nužne promjene kako bi se spasilo što se spasiti da, no kako izgleda te promjene moguće će biti ostvariti samo prevratom, koji je postao naša nužnost, kako bi se ostvarilo onakvo stanje koje najbolje odgovara prirodi našeg naroda.

Kakvo stanje odgovara prirodi našeg naroda?

U našem narodu nikada nije vladala sklonost i posebna naklonost za bilo kakve političke, socijalno-ekonomske i kulturne totalitarističke orijentacije. Te ideje u potpunosti su protivne osjećajima našeg naroda tako da je danas bespredmetno raspravljati o tome oko dvojbe odgovara li našem narodu diktatura ili demokracija.

Kroz daljnju i bližu povijest narod je pokazao da mu prirodno odgovara demokratski sustav. On je to dokazao kad je oduševljeno slijedio Radića dok je Radić svoje političko djelovanje razmahivao u demokratskom i revolucionarnom duhu, ali i okretanjem leđa Radiću onda kad više nije u potpunosti nosio ideje i osjećaje naroda, odnosno sve dok nije kapitulirao pred srpskim kraljem Aleksandrom.

Narod je to dokazao i devedesetih godina prošlog stoljeća kad je oduševljeno slijedio Franu Tuđmana kad se gotovo jedinstveno izjasnio za program i politiku HDZ-a koja je obećavala nezavisnost, slobodu i istinsku demokraciju. Naš narod je uvijek dokazivao da je narod borbenog duha, da je borac i da zna biti uz one koji nose njegove osjećaje te da zna napustiti one koji te osjećaje više ne nose.

Diktatorska formulacija vladavine

On to dokazuje i danas kad je okrenuo leđa HDZ-u, koji je izdao i državu i ideju slobode, time i našu borbu. Naime, danas tek 10% ukupnog biračkog tijela, i to u pravilu samo članovi i interesne skupine, koje samo interes veže uz tu kriminalnu organizaciju, daju glasove toj organizaciji koja je u svoju udbaško-komunističku mrežu uspjela zaplesti i mnoge istinske domoljube.

Naš narod je dakle dokazivao i dokazuje da mu prirodno ne odgovara autoritarno diktatorska vladavina i da ne trpi diktatorske koncepcije. Okrećući leđa HDZ-u, ali i SDP-u na izborima on pokazuje da nije narod zaostao, nerazvijen, narod od jednog nazivnika, diktatorskog kroja, nego da je narod razvijenog, raznolikog i profinjenog demokratskog kroja. Apstinencija na izborima to samo i dokazuje, jer kad bi bilo programa koje zadovoljavaju ideje i potrebe naroda narod bi za takvo što i glasovao i izlazio na izbore.

On danas dokazuje da je u potpunosti zreo narod i da mu je diktatura kao oblik vladavine prevarom nasađena i duboko je nesretan u takvom stanju.

Takav oblik vladavine traje već dva desetljeća i opravdano se može postaviti pitanje do kada će takva diktatorska formulacija vladavine potrajati

Stanje će se promijeniti i do promjena će neminovno doći, jer niti jedan narod ne može trajno imati istu formulaciju svoje vladavine, jer se razvija. Prema tome će doći kraj ovakvoj vladavini u RH, a pošto se promjene onemogućuju i ne dopušta da se one dogode –postignu kao rezultat pameti i zrelosti, a ako se stvari ne promjene, unutrašnja sloboda postići će se na jedini mogući način i to teškom borbom i prevratom. Pravo na slobodan život svojim prirodnim elementima narod će osigurati na bilo koji mogući način kad-tad.

Zovi samo zovi

Da je hrvatski narod dosegnuo stupanj zrelosti, kada mu je postalo bitno da zbaci zločinački i besmisleni autoritarno diktatorski sustav, da je dosegnuo stupanj zrelosti kada mu istinski demokratski sustav prirodno najviše odgovara, da je dosegnuo stupanj zrelosti da isključi sve diktatorske koncepcije, formacije i formulacije, da je spreman za prevrat narod jasno pokazuje pred upropaštenim i uništenim tvornicama i brodogradilištima, pokazuje na stadionima i u dvoranama gdje se svakodnevno pjevaju pjesme i budnice. “Zovi samo zovi“ i “Za dom spremni.“

On time pokazuje i dokazuje da hoće svoju zemlju kao zemlju slobode, pravde i napretka, sreće i blagostanja, a ne produžavanja nasilja, zločinačkih diktatura, siromaštva, nesreće i ropstva.

Te pjesme, te poruke krivo se interpretiraju kao ideološka fašistička pojava da bi se prikrio i zamuljao autentični duh prevrata.

Narod pjesmom poručuje čimbenicima svoga društva da je pripravljen na promjene već danas, sada i odmah.

Davanje oduška skupljenom nezadovoljstvu osjeća se na svakom koraku. Osjeća se težnja da se prijeđe na revolucionarnu borbu-na prevrat, to jest na ideje koje se ostvaruju u praksi.

Pokazuje narod i danas da u njemu leži ideja odlučnosti, hrabrosti i pripravnosti, da u njemu ključaju vrlo određeni osjećaji i ideje da traži od čimbenika društva što temeljitije formulacije i provođenje u život ideja onako kako to odgovara prirodi pojedine ideje.

Međutim problem je u činjenici da velika većina čimbenika, većina naše inteligencije nosi oportunističku orijentaciju u kojoj nema ni žrtve, ni revolucionarnosti, ni vatre, ni požrtvovnosti, ali ima želje za konkretnim osobnim osiguranjem sreće i ugodnosti, odnosno za izbjegavanje svake nesreće, neugodnosti i nesigurnosti života.

Može se komotno reći kako je sa malim izuzecima i na socijalno-ekonomskom, i na političkom, i na kulturnom, i na vjersko-moralnom polju, i to na temelju frazerstva i oportunizma hrvatska inteligencija, od razdoblja devedesetih do danas , po pitanju ostvarenja slobode i demokracije društva odigrala povijesnu izdaju koja je plod njenog nerevolucionarnog i oportunističkog duha.

Prevrata će biti, ali je veliko pitanje kada

Sudeći prema njima prevrat nije uskoro za očekivati.

Po tom pitanju postoje oprečna razmišljanja od toga da će se prevrat desiti u trenucima kada neprijatelji slobode više ne budu u mogućnosti kupovati socijalni mir do onih da će do prevrata doći kada u RH stanje bude mnogo bolje.

Iskustvo je pokazalo da je naš narod sklon patiti sve dok su zla trpljiva, nego se sam usuditi napustiti oblike na koje je naviknut. Ali kad dugački tijek povreda i otimačina, uvijek s istim ciljem, pokaže namjeru podvrći ih potpunoj samovlasti on se poziva na svoje pravo i dužnost i zbacuje takvu vlast.

Za zbaciti tiransku vlast i ustanoviti nove čuvare svoje buduće sigurnosti u što skorijem vremenskom razdoblju Hrvati moraju  naučiti jedno i ono za njih danas najbitnije.  Naime, oni su se kroz svoju prošlost za slobodu uglavnom borili na svojim granicama.

Znali su se boriti i protiv Turčina i protiv Mađara i protiv Srbina no tek kad nauče boriti se i protiv neprijatelja i tirana hrvatske slobode unutar svojih granica stvorit će prave preduvjete da konačno budu slobodan narod, odnosno za uspostavljanje nove vlasti, zasnivajući njene temelje na takvim načelima, i ustrojavajući njenu moć u takvom obliku kakav im izgleda najprikladniji za ozbiljenje njihove sigurnosti i sreće.