NEZRELI ZA DEMOKRACIJU ILI …

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Stoljećima su živjeli pod tuđim jarmom i diktatom. Danas u svojoj državi žive pod vlastitim diktatom. Može li se,  s obzirom na te činjenice, za Hrvate reći da kod njih postoji naklonost za totalitarne i diktatorske orijentacije, da su narod diktatorskog kroja kojemu je prirodno logičan diktatorski vladavinski  sustav ?
Gledajući kroz tijek povijesti, još od ranih vremena, povijesni izvori i događaji govore da Hrvati od starine žive u demokraciji rješavajući opće poslove na zajedničkim i demokratskim skupovima.

Takvih primjera je podosta u hrvatskoj povijesti, a između ostalih takvih događaja, koji zorno pokazuju sklonost Hrvata prema slobodi i pravdi, može se istaknuti sabor u Rižani (804.) na kojem istarski Hrvati zahtijevaju od nove franačke vlasti da poštuje njihova starosjedilačka prava i sloboštine.

Također na krunidbi kralja Tomislava (925.) na Duvanjskom polju prisustvuje “vas puk zemlje“.

Nakon što ga je narod složno izabrao za kralja Hrvatske i Dalmacije na saboru u Solinu Dmitar Zvonimir svečano je okrunjen u solinskoj bazilici (1075.)

Uz nazočnost bana Kulina i papinskih legata na državnom crkvenom saboru (1203.) na Bilinom Polju ( kod Zenice), gdje se rješava spor oko pojave heterodoksnih krstjana, prisustvuje svemu i brojni narod.

I u kasnijoj hrvatskoj povijesti primjetan je poriv naroda za demokratskim vrijednostima. Tako je narod oduševljeno prihvaćao i slijedio S. Radića i njegov HPSS , jer su i oni prepoznali bivstvo i potrebe Hrvata za slobodarskim uređenjem zemlje :  “ Mi ćemo nastojati i raditi da hrvatski narod uredi svoju državu sa svojim zakonima i uredbama i to na osnovu onakvoga mišljenja o državi i vladi, o pravu, zakonu i vjeri kako se očituje u životu hrvatskog puka i hrvatskih mislilaca, koji s pukom skladno misle, a sve obzirom na potrebe puka i čitavog naroda“.

U svom programu od 1921 godine Radić precizira kako bi trebala izgledati država koja bi najbolje odgovarala potrebama naroda. On traži i propagira direktnu demokraciju. Traži socijalnu pravicu i jednakost. U državi, po njemu, ne smije biti iskorištavanja ekonomski slabijih od ekonomski jačih. Sukladno tome govori : Nećemo državu u kojoj će jedna mala šaka ljudi iskorištavati i sjediti na grbači cijelog naroda.

U njegovom primjeru vidljivo je da je narod masovno slijedio slobodarske ideje. Slijedio ga je, jer je zastupao narodne osjećaje i interese. Isto tako je napuštao one koji su uništavali demokratsku strukturu hrvatskog političkog razvitka, koji su cijeli narod pokušavali svesti na svoj stranački nazivnik, kao što je to činio V. Maček.

I devedesetih godina prošlog stoljeća narod se oduševio, zanio, poletio duhom i emocijama k uzvišenim ciljevima – državi i slobodi u državi. Oduševljeno je slijedio HDZ koji je najavljivao i put prema demokraciji i promjene u svim sferama života.

Uvođenje poretka pravne države, reda, rada i morala. Stvaranje svih duhovnih, materijalnih i pravnih pretpostavki za osjećaj pravne, građanske i nacionalne sigurnosti svih njenih građana. Osiguranje uvjeta za pravnu i građansku sigurnost i život u civilizacijskom poretku. Stvaranje jednakih pretpostavki za sve, bez ikakve diskriminacije. Unutarnja demokratska preobrazba i istinska demokracija, koja će biti dosljedna u podjeli i odgovornosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Depolitizacija sudstva i osiguranje njegove potpune neovisnosti . Bio je to gro obećanja i programa HDZ-a na kojima je pridobio bezrezervno vjerovanje i potporu, jer to je bilo ono što je narod i priželjkivao – konačna sloboda i istinska demokracija.

Ostvarit ćemo demokratsku Hrvatsku u kojoj mora nestati podjela ljudi na građane prvoga i drugoga reda, na podobne i nepodobne, na pobjednike i poražene, na povjerljiva i neprijatelje. Stvorit ćemo društvo u kojem će ljudske i radne sposobnosti, te građanske i moralne vrline određivati položaj i vrijednosne sudove o pojedincu u društvu. Želimo graditi takvu istinsku demokraciju u kojoj će vladavina većine značiti zaštitu manjine, obećavao je i govorio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Bila su to velika, ali, danas se pokazalo, i olaka obećanja.

Danas nitko ne može nijekati da se promjene nisu dogodile. Niti u režiji HDZ-a niti u režiji SDP-a. Početno oduševljenje, zanosne nade, polet, ushit nestali su. Zamijenile su ih drukčije emocije, smrknuta lica, razočaranje, tuga, žalost, zabrinutost, gorčina. Kod većine hrvatskih građana prisutna je zloslutna tjeskoba, sputan je ponos i dostojanstvo hrvatskih ljudi. Zagubljena je nada većine građana Hrvatske. Hrvati su danas narod bez vjere u bolje sutra, bez ideala. Izostali su plodovi žrtve, osobito onih koji su uložili velik dio sebe svog zdravlja i života ili izgubili najdraže.

Hrvatski narod je iznevjeren, a iznevjerili su ga oni u koje je najviše vjerovao.

Dvadesetjednogodišnja samostalnost i sve ono što se u njoj zbivalo i danas zbiva ukazuje i uči kako je čovjeku pogrešno vjerovati i pouzdati se sa sigurnošću u čovječja obećanja. Hrvatski primjer jasno ukazuje kako ta obećanja mogu biti isprazna i razočaravajuća, uči time da je, načinom kako obećaje i svojom sigurnošću da nikad neće iznevjeriti, Bog jedina i jedinstvena veličina.( Brojevi 23,19)

Hrvatski primjer pokazuje ispravnim i tumačenje da je oslobođenje naroda i uvođenje slobode različit proces i da oslobođenje u pravilu ne donosi i slobodu. U našem slučaju jeste baš tako. Tuđinski okovi su pali, ali nije stvoreno slobodno, dobro i sretno društvo. Danas Hrvate okružuje duh novog ropstva, našeg vlastitog. Stvorena država nije oruđe hrvatskog naroda i nije u službi naroda. Oni koji su do jučer vladali i oni koji danas vladaju misle da vlast, odnosno država, ne služi građanima, nego da oni vladaju državom i narodom u njoj. Drukčije rečeno, ono što je trebala biti sloboda iz dana u dan se izražava kao naša vlastita diktatura.

Zašto smo ostali bez uspjeha ?

 Vladavinu i sustav slobode nismo ostvarili iz drugih razloga, a ne iz razloga da narod nije zreo za istinsku demokraciju. Bez obzira na činjenicu da hrvatski narod danas ne predstavlja intelektualno živu sredinu i živu i organizacijski razvijenu silu demokratskog sustava on nedvojbeno posjeduje i ima stremljenja i pokazatelje koji povijesno obvezuju na oblikovanje istinski demokratskog sustava. On je i danas na onom stupnju razvitka i zrelosti kada mu takav sustav prirodno odgovara i prema tome je ovaj formalno demokratski sustav, to jest diktatura sa demokratskim legitimitetom zločin i besmislenost za narod. Taj sustav prevarom je i vješto nametnut i to nikako nisu ideje koje bi vladale u osjećajima naroda. Niti je kada bilo niti ima naklonosti za bilo kakve totalitarne orijentacije koje narod smatraju nezrelom masom bez osjećaja za slobodno i demokratsko uređenje svoje države.

Hrvati su narod od vajkada razvijenog profinjenog demokratskog kroja kojemu najbolje odgovara istinski demokratski vladavinski sustav. U svojoj cjelini on nije zaostao, nerazvijen narod diktatorskog kroja. Posjeduje sve elemente zrelosti i , što pokazuje, on je u ovoj nasađenoj diktatorskoj koncepciji nesretan.

Rušenjem HDZ-a 2000 godine. Rušenje koalicije 2004 godine, te konačno rušenjem dvojca Kosor – Šeks narod je jasno pokazao da ne prihvaća diktatorski princip u vođenju politike. Razlog da smo ostali bez uspjeha ne leži dakle u nezrelosti naroda. Razlog je prvenstveno medijska manipulacija, jer se politika danas usvaja i prosljeđuje preko masovnih medija. Ono što se danas zna o politici uglavnom se doznaje preko medija i zbog toga su mediji ti koji određuju smjer javnosti. Bez istinite informacije javnosti nije moguće uspostaviti odnos prema sebi i prema određenim događajima. Bez istinite informacije slabi svijest javnosti kao i mogućnost odupiranja pritisku laži, ali i izbor koji je opredijeljen istinom.

Osim toga uspjeh ostvarenja slobodnog društva zahtijeva dinamiku djelovanja onih slojeva koji su najizobraženiji. Ako toga nema , nema ni ostvarenja pravih vrijednosti. Bez dinamike djelovanja izobraženih slojeva narod ostaje bez instrumenata apsolutno potrebnih za postizanje uspjeha. Samo njihovo djelovanje, zrelost i razvijenost, angažiranost u slobodi i za slobodu mogu nametnuti zemlji vlast, vladavinu i sustav slobode.

Sve to je izostalo i to je bitan razlog stanja barbarstva kojeg su nametnuli SDP i HDZ, barbarstva koje onemogućuje mnoge elemente slobodnog i zdravog razvitka.

Nema angažmana i djelovanja, nema razvijenih snaga koje bi nametnule ideje i sustav slobode. Filozofija, umjetnost, znanost, sve kulturne ustanove, vjerske i moralno društvene ustanove, vjerske zajednice, svi oni u većini ne predstavljaju živu sastavnicu za izražavanje i organiziranje demokratskog sustava. Ne zauzimaju određeno stajalište, ne zastupaju ga, niti snose za njega odgovornost. Čekaju da narod odluči sam i da oni time nemaju i ne trebaju što misliti i raditi.

Konstatirati se stoga može da hrvatska inteligencija našeg doba, da njeni najizobraženiji slojevi nisu zreli za demokraciju i svoju današnju povijesnu zadaću !

Ili je pak u pitanju nešto drugo?