Iz naše arhive …objavljeno 24.01.2014
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Bilo tako dana …život me gurne na neke sporedne kolosijeke, pa ne sličim više na se. Sakrih se.
Pokrijem lice rukama, skupim se pa čekam neće li proći kiša olovnih vremena.
Smirim se, ne pokrećem, ne dišem.
Kao da me nema.
A onda opet, netko, nešto udahne dušu gdje falila je, i dah postane topliji, počinjem se radovati.
Kao u pjesmi, doda mi se malo boje, primakne rijeci života i …ode!!!
I tako, sa sporednog kolosijeka, opet među životne struje.
Treba (to) znati (do)čekati.