TRI RUŽE

Iz naše arhive/ objavljeno 27.01.2014.

…kćerkama s ljubavlju …

piše: Marija Kukić
U vrtu pored kuće raslo je raznovrsno bilje. Samoniklo, ali i ono odnjegovano ljudskom rukom. Bilo je tu čička, kupina, gloga, šipka …dakle bodljikavih biljaka.

Među tim bodljikavcima posebno mjesto na pijedestalu zauzimale su tri ruže.

Nisu izniknule istovremeno. Razmak među njihovim nicanjem bio je pet godina. Bodljikave, ali odnjegovane ljudskom rukom, oblikovane ljudskim djelovanjem, oplemenjene ljudskom   ljubavlju.

Te tri ruže bile su vrlo različite. I boja,  i miris, i oblik, i veličina latica, i mjesto na kojemu su se usidrile  – sve to bilo je vrlo različito. Drugačije …na neki poseban način.

Koju od njih odabrati za kraljicu?

Kojoj se najviše diviti?

Koju više voljeti?

Što odabrati? Boju, miris, raskoš?

O, ne! Sve ovo je nevažno. Sve tri  su tu da uljepšavaju vrt pored kuće, da unesu radost u živote onih koji su ih odnjegovali i oblikovali.

Tri ruže i dalje zauzimaju svoje mjesto među bodljikavcima. Imaju već prilično godina, ali se na njima to ne primjećuje. Cvjetaju i dalje raskošnim cvjetovima, mirišu zanosnim mirisima, krase vrt najnježnijim bojama.

Tu su na divljenje prolaznicima i na veselje   onima koji su ih zasadili.

Doduše, trn nekada i ubode. No, bol ubrzo nestane, a ostaje samo ponos na te ljepotice u vrtu, na biljke othranjene  s puno ljubavi, topline, nježnosti, ali  i briga i odricanja.

Jednom davno čula sam da je ruža plemenitija ako ima više trnja.

Ako je to tako, nije mi žao  što moje ruže imaju i  – trnje.

10.1.2012.