piše: Slavica Jurčić
„Vrijeme će pokazati svoje“, mislila je Inga dok se šminkala.
Njena duga kosa bila je svezana u rep, oči pažljivo našminkane, haljina po zadnjoj modi. Još samo ruž za usne i može krenuti na sastanak.
Inga je davno prešla tridesetu. Bila je rastavljena, napuštena i živjela je s roditeljima koji su bili u mirovini.
Prije nekoliko mjeseci u obližnjem kafiću na kavi njene oči su se srele s očima tužnog muškarca. S njim za stolom bila su dvojica tinejdžera koji su cijelo vrijeme buljili u svoje mobitele.
Iako je on pokušavao započeti razgovor, sinovi su ga ignorirali. Tek kada je mali pas došao do njihovog stola, oni su ostavili mobitele i počeli se igrati sa psom.
Inga je prepoznala psa po ogrlici. Sjetila se svoje kolegice koja je nedavno kćerki kupila malu maltezericu koja se vjerojatno izgubila.
Tako je i bilo! Ubrzo je Inga upoznala Marija i njegove sinove. Otkrila im je čiji je pas te nazvala prijateljicu i sačekala ju da dođe po nestašnu Lu.
Marijo je bio više nego ljubazan i u razgovoru je otkrio da je udovac. Dečki su ju ljubazno pozvali da sjedne s njima.
Pola sata su njih četvero pričali. Ingi je bilo s njima više nego ugodno. Nakon dugog ugodnog razgovora, oni se rastadoše uz dogovor za nedjeljnu kavu na istom mjestu.
Inga se potrudila da izgleda savršeno. Nadala se da će razgovor s Marijom i dečkima proći ugodno.
Već s ćoška je primijetila da Marijo sjedi sam. To ju je malo uplašilo, ali krenula je sigurnim koracima prema punoj terasi.
Tog popodneva je saznala da je Marijo već deset godina udovac. Uz pomoć roditelja odgaja svoja dva sina i ovo mu je prvi sastanak s osobom koja se svidjela i njegovim sinovima.
On se nije uvijao ni glumio i odmah je bacio karte na stol.
„Ti se meni, Inga, jako sviđaš!“ Ona se smijala i rumenila te je obećala da će na idući sastanak doći u tenisicama i bez šminke.
Njihova druženja su se nastavila. I to je bilo to! Nakon šest mjeseci viđanja Inga je Marija pozvala kod svojih roditelja. On je poveo i svoje dečke koji su pojeli sve bakine kiflice i mazili njihovog kućnog ljubimca-mačka.
Djed je zamolio Marija da pogleda stari bojler koji je čudno zujao. Inga je znala da su njeni roditelji i ona dobili nove članove obitelji.
Prvi put u životu Inga nije osjećala grč u želucu kada je bilo obiteljsko okupljanje. Prvi put je dobila djecu koju prije nije imala, a najbitnije je da se ona prvi put osjećala sigurno. Marijo je bila njena sigurnost. Marijo i njegova djeca imali su puno povjerenje u Ingu koja ih je gledala kao prijatelje.
Vrijeme je stvarno pokazalo svoje.
Nakon skromnoga vjenčanja i vesele proslave, Inga je s Marijom sjela u bračni brod koji će se možda nekada poljuljati, ali ako obadvoje čvrsto budu držali kormilo, brod ljubavi neće potonuti.