Izrečene čestitke samo su čekovi bez pokrića
Marija Kukić
Sve se vrti u krug. Jedno odlazi i nestaje, drugo dolazi i ostaje. Neprekinuti lanac koji se sastoji od najrazličitijih karika življenja. Tako je i 2013. otišla u nepovrat. Sa sobom je odnijela u naručju sve; lijepo i ružno, veselo i tužno, dobro i zlo, sreću i nesreću, zdravlje i bolest, život i smrt…
Ispraćena je na različite načine i s najraznovrsnijm željama. Netko sa željom da se nešto slično ne dogodi nikada i nikome, netko sa žalom jer je otišla. A kružnica nema početka ni svršetka. Ima samo početnu i završnu točku koje se spajaju i zatvaraju krug.
Tako je i s godinama. Završna točka grli se s početnom i tako sjedinjene čine cjelinu koja se ponavlja neprekidno. Zašto se ljudi tako ludo vesele Novoj godini? Ta to je samo jedan, prvi dan u godini. Dolazi kao nastavak završne točke kružnice i slijedi svoju krivulju. Zašto novogodišnju noć nazivaju najluđom noći u godini? Zašto? Zato što se mnogi nadaju da će nova godina biti bolja, sretnija, da će im ispuniti neostvarene, ponekada i sulude želje i skrivena nadanja. Želje! Nadanja!
Malo tko će na početku nove godine promijeniti svoje viđenje sreće. Želimo jedni drugima sve najbolje. Često su izrečene čestitke samo čekovi bez pokrića. Nije loše imati sredstava za ugodan i lagodan život. Lijepo je biti okružen ljudima koji te cijene i vole, ali koje često puta ni ne opažamo tko zna iz kojega razloga.
Lijepo je biti zdrav. Nije pusta fraza ona Čehovljeva: „Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.“ Jer kada izgubiš zdravlje ili ti bolest odnese milu i dragu osobu, tek tada shvatiš da si samo prolaznik u ovozemaljskom hodu. Da, malo će tko na početku nove godine pokušati promijeniti sebe i usmjeriti misli nekim drugim ciljevima.
Malo tko će na početku nove godine zaviriti u nutrinu svoga srca, u dubinu svoje duše i donijeti neke male, a ipak velike odluke: „Želim i hoću cijelu ovu, ali i sve iduće godine, biti Čovjek. Želim voljeti svoga bližnjega. Želim biti dobar, pravedan, biti milostiv prema slabijima i nemoćnima, siromašnima i bijednima. Želim pružiti ruku svom subratu, oprostiti mu ako me je povrijedio, zamoliti ga da i on oprosti moje propuste, zaboravi moju ljutnju, razumije moju srdžbu.“
Malo tko će odlučiti; „Od danas započinjem novi život, život kojim ću usrećivati ljude oko sebe, život koji će me povesti uskim, trnovitim i sigurnim putem u nebesko blaženstvo. Želim živjeti život koji će i mene usrećivati i ispunjavati, želim biti postojan, odlučan i dostojan prolaznik na ovozemaljskom putu ka vječnosti.“
A ako i donese neku od ovih odluka, opet će se često pokolebati, načiniti poneki krivi korak, skrenuti malo s uskog krivudavog puta i nastaviti se vrtjeti u krug bez početka i kraja.