piše: Štefica Vanjek
Evo, Nova godina je projurila kao i svaki drugi dan, a tako će i cijela godina. Što sam starija, vrijeme sve brže juri kao da netko okreće kazaljke sata brže nego prije. Još malo i dan će projuriti a ja se neću okrenuti oko svoje osi.
Već nekoliko desetljeća obavezno gledam Novogodišnji koncert iz Beča, toliko se uživim u slušanje i gledanje da sve isključim, glazba me prožme kao da sam u Beču i operi. I ove godine sam gledala koncert i ponovo je bio veličanstven doživljaj. Zaželjela sam da mi cijela godina bude kao glazba. Moja baka je znala reći: “Kakav ti je dan Nova godina, takva će ti biti cijela godina!“ Još nisam uspjela tu izreku potvrditi kao točnu, no sigurna sam da godina neće biti kao glazba bezbrižna i očaravajuća, a bome mi ni kuhača ne gine.
Da bi koncert u miru gledala, sve sam za blagdanski ručak pripremila unaprijed. Ponovo kao kvočka skupljam djecu oko sebe, normalno na jelovniku je još od djetinjstva samo ono što ruje naprijed, ali ni tu izreku nisam u ovih ohoho desetljeća potvrdila kao točnu, taman kad pomislim da idem naprijed nešto me ošamari i baci nekoliko koraka nazad (izem ti sreću!).
Zavaljena duboko u fotelju sva sam se predala zvučnom i vizualnom doživljaju. Uvijek me oduševe cvjetni aranžmani i cvjetne kaskade kao u rajskim vrtovima koje svaku godinu nose neku poruku u bojama.
Dok sam ja uživala nisam imala pojma da se lome koplja oko jedne ulaznice za koncert do kojih je jako teško doći. Tek drugi dan sam saznala kojekakve teorije i naklapanja kako je naš dužnosnik došao do ulaznice kako bi prisustvovao koncertu. Ma za takav koncert i ja bi povukla sve moguće veze samo da sam mlađa, i normalno da imam šuške. Ma kaj god, velike stvari nezamjećeno prolaze bez pompe, ovo su nam bacili prašinu u oči. Dok sve institucije odrade svoje bit će pa staroj izreci: “Tresla su se brda, rodio se miš“
Ovaj događaj isplivao je na površinu kako bi se zabavio narod i odvratila pažnja od eura i svega u vezi s njim (poskupljenja, zaokruživanja cijena i sve ostale zavrzlame).
´Em ti sreću, opet sam u podređenom položaju jer nemam ujaka, strica, odvjetnika ili već neku drugu veličinu da mi nabavi kartu pa da bar jednom doživim potpunu nirvanu. Meni ne bi brojali da li je to više od petsto kuna ili po novom 70 eura otprilike, neda mi se preračunavati (ma nisu ni zaduženi za donošenje zakona promijenili cifru u eure) jer su me do sada dovoljno izludili euri i kune kojih nemam, pa nemam ni što preračunavati.
Pucam po šavovima od bedastoća (o kilama neću ni pisnuti jer one su moje bedastoće), ma molim vas sada dramimo oko jedne ulaznice za Novogodišnji koncert u Beču a u zaborav su pospremljena i zametena sva besplatna ljetovanja u državnim vilama, sve proslave rođendana, sve besplatne vožnje svim mogućim prevoznim sredstvima, sva namještanja natječaja, sva dodijeljena sredstva iz EU podobnima i još toga puno, puno. Narod plaća, a sirotinja gladuje.
Ma, plaćaj narode kad si „guska u magli“. A, ne, ne, nisam ja guska, ja sam poslije blagdana više odojak koji još nije završio na ražnju. Okretat ću se kada mi stignu računi, naročito za struju za koju ne šalju račune od listopada.
Ne, neću više ništa reći, osim da idem sada slušati Straussa, valcere i gledati balet.
A ostalo, što bude bit će…