MOŽDA POMOGNE

dobrom čovjeku nije poanta oduševiti i nasmijati čitatelje…

piše: Emil Cipar
Nešto razmišljam o novinarskoj profesiji. Nije to za usporediti s drugima. U prvom redu novinari žive od grešaka drugih, pišu o njima, razvlače temu kako bi od nje mogli živjeti nekoliko dana, pronalaze neotkrivene brizantne podatke iz života javnih osoba…

Sve to se ne radi iz razloga da bi se nekome naštetilo, već se pokušava pravdati s onim: Javnost ima pravo na istinu.

„Čuvari istine“, ili „borci za istinu“ moglo bi se reći za novinarsku profesiju.

Kršćanin sam i često se pitam što bi Isus Krist učinio u nekoj situaciji u kojoj ja moram donijeti odluku, moram pisati o nečemu, moram donijeti sud, iako će svaki novinar reći kako on to upravo ne čini …kako on ne donosi sud, ali …budimo iskreni!

Imao sam do sada vrašku sreću pa nisam imao nekih gafova i nikome do sada nisam nanio neku štetu. Istina …imao sam zbog pisanja i sudskih procesa, ali uvijek sam oslobođen krivnje.

Ovih dana pročitah jednu jako važno poruku. Gdje pročitah? Pa naravno na Hrvatskom glasu Berlin.

Naš suradnik i naša moralna vertikala Dražen Radman iz Splita obratio se novogodišnjim savjetima raznim kategorijama društva, pa tako i novinarima …ovdje …NOVINARIMA…

–Pronalazak smisla života, ozbiljno to mislim, djelovao bi na Vas poput melema koji je u neposrednoj blizini čekao da ga prepoznate i uzmete. I dalje biste, dakako, pisali vrlo vješto, ali bi Vaša pisana riječ, rekao bih,  bila za izgradnju čitatelja, a ne za ruganje i razgradnju.

Jer, dobrom čovjeku nije poanta oduševiti i nasmijati čitatelje, nego je poanta pomoću teksta pokušati potaknuti na razmišljanje, čak i na promjene, makar se radilo i o onima koji su ‘prozvani’ zbog nečeg doista pokvarenog što su počinili

Zato, prije nego se život, moguće, naruga s Vama i prije nego Vam otvrdne srce za ono plemenito i uzvišeno, prepoznajte tu frustraciju koja je u Vama, koja Vas izjeda kao rak-rana i tako neminovno utječe na Vaše pero. Usput, možda ona potječe iz neke daleke prošlosti pa Vas kao sjena prati kroz vrijeme, a ne biste to htjeli? …piše između ostalog Dražen i svaka riječ kao da je namijenjena meni osobno.

Pronaći smisao života!? Pa to uporno radim cijelo vrijeme. Imam neke pretpostavke o životu i krivo mi je da ostali to ne vide …frustriran sam zbog toga.

I sada …Draženove riječi zvuče kao da ih je rekao sam Isus Krist meni ekskluzivno. Moja frustracija izjeda me kao rak-rana i tako neminovno utječe na moje pero.

Priznajem …ciničan sam, priznajem …ironičan sam, priznajem …ne ponašam se baš kršćanski.

I priznajem …uočio sam osobnu slabost, pokušat ću se držati Draženovih savjeta.

Zbog ovog nužnog dugog uvoda moja današnja kolumna bit će kratka. Dakle:

Slavonija je moja domovina …duhovna, kulturološka, jezična… Nisam od onih koji će tvrditi kako je to najljepše mjesto za svijetu za življenje, ali sam sklon biti blago subjektivan u ocjeni.

Ali okreći kako hoćeš …Slavonija nije više mjesto u kojemu mladi vide svoju budućnost. Obilazim slavonska mjesta i skoro svima je zajedničko da je u njima iz godine u godinu sve manje stanovnika.

Da nije Dražena i njegovog savjeta ja bih brzo pronašao krivca. Politika. I moja kolumna bi bila brzo gotova. Slavonija je uvijek živjela od poljoprivrede, a aktualni ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina je Slavonac. I brzo bi moja kolumna bila gotova. Nabrojao bih par ministrovih kapitalnih promašaja, dodao malo ironije i sve to začinio sa prstohvatom cinizma.

Ali eto …u međuvremenu mi se dogodio Dražen Radman i dok pišem osjetim njegov dah na vratu.

Je li stvarno politika jedina kriva što moja Slavonija gladuje? Što bih ja učinio da sam na mjestu ministra Jakovine? Vjerojatno ništa puno drukčije.

Već danas je većini mladih ljudi jasno kako će jednoga dana napustiti Slavoniju. Ne mogu im reći: ostajte ovdje, jer im ne mogu ništa ponuditi.

Treba nam pamet i mi ju u ovom našem lokalnom incestu nismo u stanju sami proizvesti. Trebaju nam obrazovani mladi ljudi širokih svjetonazora i drugog načina razmišljanja, koji bi u zemlju donijeli nove ideje i novi elan.

Ali gdje ih naći?

– Ali gdje ih naći? …to napisah i pravim pauzu. Nemam ideju kako dalje. Kad nemam ideju kako dalje uvijek izvodim psa u šetnju. Jadan pas.

Rana nedjeljna večer. Ulice prazne, mnogi izlozi neosvijetljeni. Osjeća se dah teške depresije.

Nakon šetnje večera. Nevoljko palim računalo jer ideje još nemam. Idem najprije na fejs. Tamo nalazim poruku mladog sugrađanina čiji sam zahtjev za prijateljstvom prihvatio prije šetnje:

-Gospodine Cipar, zahvaljujem Vam na prozoru u Slavonski Brod. Ja sam jedan od onih mladih ljudi koji su otišli iz Broda na školovanje i nažalost nikada nisu trebali tom gradu. U međuvremenu sam otišao i iz države, ali i dalje gajim neku malu nadu da ću nekada doći kući i moći pomoći i gradu i regiji svojim radom.

Ovakvih kao ovaj moj mladi prijatelj je bezbroj. Umjesto da njihovo znanje koristi Slavonija, čini to neka druga zemlja.

Odgovaram mu:

-Žao mi je zbog tvoje sudbine, ali možda je to i dobro. Vjerujem u dan kada će svi mladi ljudi poput tebe trebati ovom gradu i kada će oni, obogaćeni iskustvima koja su stekli drugdje podići ovu selendru iz blata. Za sada je važno ne zaboraviti odakle jesi.

I to je to! Bezbroj mladih školovanih ljudi koji po svijetu proširuju svoje vidike. Treba ih samo okupiti i dati im mogućnost da u Slavoniji pokažu što znaju, a znaju više od nas sigurno.

Ali kako će svi oni koji su odgovorni za propadanje države shvatiti da trebaju pogledati duboko u sebe i uvidjeti svoje greške.

Nema druge i njima se mora dogoditi Dražen Radman. Pa …ako se netko osjeća odgovornim, a ne zna kako dalje, Dražen je napisao savjete za razne kategorije društva …ovdje. Možda pomogne pronaći sebe u Kristovom evanđelju.