HVALA, HVALA, HVALA…

piše: Sonja Breljak
Berlin/Prateći naše berlinske humanitarce “Brođane” pri njihovim akcijama kojima osiguravaju novac za pomoći kome, ili Stipana Pervana iz “Tijarice” kod prikupljanja rabljene odjeće koja će valjati kome drugome, potrebnome, i sama postajem sve više osjetljiva na socijalne probleme, posebno one grupacije ljudskog roda nesposobne pomoći sama sebi …djece i bolesnih.

Zato me poruka koju sam dobila u petak  prije podne, vrlo potresla. Glasila je: 

-sad mi hitno trebaju pidzame ako ima neki clan iz Zagreba na odjelu sam dijagnoza im je Danon cekaju kateterizaciju i biopsiju srca moguc pacemeker il transplatacija srca jel im se nakuplja secer oko srca a nemogu ga razgradit tu bolest ima 100 ljudi na svijetu uzas. A nemogu to prihvatit tesko mi non stop placem hvala vam puno ste mi puta vec pomogli ja nemam rijeci vise svaki dan nove pretrage nece jest bolnicku hranu a sve me ubi vise steze me isto oko srca sam se bojim da mi sta ne bude…

Poruku je pisala Đurđica Šumanovac čiji smo apel za pomoć oko skrbi za bolesne dječake, nedavno prenijeli. Ne pita, ne traži Đurđica novac. Kaže: –I tako ga danas nitko nema dovoljno. Već eto, radi se o osnovnim stvarima. Njeni dječaci, Leon i Sven (9 i 11 godina), teško bolesni i trebaju osnovne stvari. Za pidžame se obične nema. Eto, nema. Kao da je to lako priznati, napisati, pitati. kao da je lako srcu bilo koje majke na svijetu kad i ako (ne dogodilo vam se) vlastitom bolesnom djetetu ne može osigurati osnovne stvari. O Bože!

Netom poruka od Đurđice iz zagrebačkog Rebra stigla do nas u petak prijepodne, već ju objavismo, petnaestak minuta po prijemu a nakon kratkog dogovora u uredništvu, na relaciji Berlin-Brod. I podijelismo prijateljima. A naši prijatelji svojim prijateljima, raznim grupama,  pa oni dalje i dalje …Pozvasmo u pomoć posebno Zagrepčane …o djeci se radi, pomozite dragi prijatelji!

Istina, taj dan smo imali oko trideset tisuća čitatelja, no kod nas se čitaju razni tekstovi, ponekad i oni stari i po više godina pa tko bi znao hoće li biti odaziva na poziv, na apel očajne majke iz Županje. Već me hvata pomalo i panika. Šta ako nitko? Šta? O, jadni mi ljudi onda…

Danas se javila majka dječaka.

Piše: Jutro zeno! Ti si me spasila danas cu ih slikat dosli su kolegice i jedan kolega od Igora Frljuzec i doneli svakom po 4 nove pidzame carapa potkosulja novina soka voca nema sta nisu donijeli sve jos novo i to covjek ujutro se javio i rekao do 15 ce bit rijeseno pa nisam znala ni kako da zahvalim nit sta bi rekla puno ti hvala sto si napisala i njemu puno hvala na darovima za moju djecu to veselje kad su vidli pidzame, to ih je razveselilo toliko da ne mogu opisat

Ah ta draga Đurđica i njen jednostavni, topli jezik! Srce mi veliko, napuhalo se od sreće poput balona. Da ne lažem, pustih i suzu. Velim joj, objavit ćemo riječi zahvalnosti a ona odgovara: – Samo vas jos molim kad budete stavljali zahvalu da stavite da nam je potrebna hrana svaki dan im nesta moram vuc jel ne jedu bolnicku hranu a novca sve manje imam ne moraju mi dat novac niko ga ni nema al ce nam trebat hrane…

Dragi naši čitatelji, prijatelji i prijatelji naših prijatelja, vi što ste pročitali, pomislili, izmolili, prenijeli, podijelili, pitali, nazvali, donijeli, darovali, pomogli …hvala Vam od sveg srca!