VAŽNO JE DA GAZDA SLUŠA

Nemoj se smijati …Čuko misli ozbiljno

piše: Jacky alias Čuko
Juuuupiiii …bravooo …das gibt es gar nicht!

Oprosti teta Sonja, malo sam poletio od sreće. Ali ipak …nisam ja ptica ja sam pas, pa se bolje osjećam kad su sve četiri šape na zemlji.

Znao sam, sto posto sam znao kako će moj gazda jednoga dana isto to shvatiti i spustit se na zemlju. I eto dogodilo se.

Šta …ne možeš ni ti vjerovati!? Je teško je to, al’ eto …dogodilo se to …baš danas. Da zabilježimo to za povijest: danas je …čekaj malo …ovdje dolje piše …danas je 3.2.2014. jesam dobro …jesam …okej!

Ma da počnem baš onako novinarski …od početka:

Draga teta Sonja ti znaš našu situaciju i naš odnos. Do sada sam ja bio pas, životinja, kućni ljubimac (za popizdit od sreće)… u svakom slučaju biće niže vrste, a moj gazda je smatrao kako je on eto nadaren intelektom, kao …on može smisleno povezati događaje u jednu cjelinu i jedino on razumije, za mene čudne poteze naše vlade, jedino on razumije zašto je dobro da je onaj James Bond …ma onaj Lex Perković, izručen Njemačkoj… i uopće: na svako pitanje gazda je mislio kako jedino on zna odgovor.

Ali …malo morgen. Prevario se gospodin.

Čudi me da mi je uopće to priznao. Nikada on prije nije pričao sa mnom o politici, kulturi, sportu, razvojnoj strategiji Hrvatske, braku istospolnih parova, razbijanju ćirilićnih natpisa… i tako tim hrvatskim temama

Ja sam se osjećao nekako kao Rom ili Srbin, ili hrvatski branitelj, ili žensko …da prostiš  …kao ono: po zakonu imaš sva prava, al’ inače nitko te ne shvaća ozbiljno, ili kako se to bolje kaže: nitko te ne šiša ni za suhu šljivu.

I kaže tako gazda danas …evo baš danas …kaže:

-Bio si ti Čuko u pravu. Ovo što se sada u Hrvatskoj događa, ovi referendumi, peticije, ova najavljivanja reformi, ovo sa udbom u državi …to ja ne mogu nikako pokopčati. Imaš li ti možda neku ideju kako to sve funkcionira?

Eto …baš tim riječima obrati se on meni.

Sad …nisam ja neko zlopamtilo, znaš i sama da nisam, jer da jesam već bi ti na nos nabio sve one neisplaćene honorare i sve one obećane kosti. Ali eto …nisam ja taj tip.

Pokušao ja gazdu utješiti, kao ono …to je prolazna faza, malo previše radiš, umoran si …i tako to, ali ne koristi. Kaže on meni dalje:

–Razumiješ li ti ovaj svijet oko nas? Ako razumiješ eno ti računalo pa piši!

I evo me za tastaturom …moje najomiljenije mjesto. Ajd’ da vidimo što treba!? Lex Perković? …ništa lakše od toga.

Moja kolumna! Nemoj se smijati …Čuko misli ozbiljno.

Poznavao sam ja jednog Lexa. Istina nije bio Perković, bio je škotski terijer, ali lex je Lex. Boravio je neko vrijeme u azilu za napuštene pse, ali tamo mu se nije svidjelo, pa je tražio nekog vlasnika po svojoj želji.

I kad je bio Dan otvorenih vrata u azilu, ono kad mogu doći posjetitelji, Lex si je izabrao jednu obitelj, trčao za njima, mahao repom, stajao na zadnjim nogama… I kako to po pravilu završava, oni su ga ponijeli sobom kući kao kućnog ljubimca. Mislim da se to na hrvatskom kaže: udomili su ga, ili: uhljebili su ga.

Lex je kod njih jako brzo postavio stvari na svoje mjesto. Radio je s njima što je htio, spavao u bračnom krevetu, ili na gazdinoj fotelji i to upravo onda kada je ovaj htio gledati nogomet. U autu je sjedio samo na mjestu suvozača, a gospođa i kćer su morale sjediti na zadnjem sjedištu.

Dogodilo se da je brak počeo dobivati pukotine i na kraju je i propao. Bila je to katastrofa za sve osim za Lexa. On je ostao s gazdaricom, jer ona nije radila i mogla se brinuti o njemu.

Vrijeme prolazilo, rane zbog rastave se zaboravile i Lexova gazdarica počela se ogledati za novim muškarcem. Imalo se već internet pa nema problema.

Ali, ako kandidat nije zadovoljavao Lexovim kriterijima nije imao nikakve šanse prespavati u bračnom krevetu. Jednome je to ipak pošlo za rukom, ali morao je zbog toga udovoljiti svakoj Lexovoj želji.

Lexu je bilo potpuno svejedno tko će biti njegov novi gazda. Bilo mu je važno samo da radi ono što Lex poželi.

I to je to teta Sonja. Lex Perković ili Lex škotski terijer je ista stvar:

Nije važno tko je gazda …važno je da sluša.