DOSTA JE POTICAJA …AJMO RADIT

piše Jacky alias Čuko
Draga moja teta Sonja, pišem i obraćam se tebi, jer ne znam kome bi se drugom požalio. Ti ćeš me sigurno razumjeti, a možda i čitatelji proliju koju suzu nad mojom psećom sudbinom.

Kod nas su ti uskoro izbori, pa novinari imaju puno posla …te skup vamo, te tamo, te ova presica, ona presica. Gazda to prati gdje stigne. Ne može ni on više k’o prije …ostarilo se.

I ja sam uvijek s njim, barem tamo gdje se radi. Gdje je neki domjenak gdje se jede i pije tamo me gazda ne vodi. Kaže …ne smiju psi.

Nema veze …ja budem kod bake, pa baka i ja pripremimo sebi sami domjenak …hrenovke, kuhana piletina, napolitanke.

Nekidan smo bili na skupu SDP-a. To su ti oni što sada upravljaju državom, a ni sami ne znaju da to rade, pa ne rade ništa. E da, oni što su slučajno na vlasti u slučajnoj državi.

Teta Višnja sa hrvatskog radija me zamolila da joj pripazim na bicikl. Ima lijep bicikl, pa iako to nije bio skup HDZ-a valja paziti na njega. A tko će drugi nego Čuko, kao ja niti nemam drugog posla. Ma vidi!

Novinari svi jure za ministrom poljoprivrede, čika Tihom Jakovinom. Hoće čuti nešto pametno od njega.

Čika Tiho je isto slučajno postao ministar poljoprivrede. Moram ti reći da se poljoprivredom u Hrvatskoj ozbiljno bavimo samo moj gazda i ja u našem voćnjaku. Sve ostalo je neobrađeno i čeka bolja vremena.

Poljoprivrednici u Hrvatskoj niti ne moraju raditi, jer im država unaprijed plati ono što bi oni mogli proizvesti, al’ to je sad druga tema.

I tako …novinari jure za ministrom, ja u hladu pazim na teta Višnjin bicikl i mislim si kako bi to sve bilo puno ljepše da sam ja ministar poljoprivrede.

Ja sam ti već pisao da teta Vesna želi mene postaviti za ministra kulture u Hrvata, al’ meni se to baš i ne sviđa. Vječno te naganjaju novinari, ne možeš dignuti nogu na nekoj izložbi plastika, ne možeš režati. Mora se biti kulturan.

I kao da je pročitao moje misli, dođe čika Tiho k meni. Pozdravimo se kako je i red. Malo porazgovaramo o zdravlju, malo o vremenu, a onda čika Tiho pređe na stvar:

-Hoćeš li ti Čuko biti moj državni tajnik?

Nisam odmah rekao …hoću, jer to nije baš u politici pametno. Trebaš si malo podići cijenu. Na kraju sam, kao ono …nevoljko pristao, a tebi teta Sonja mogu reći da sam to jedva dočekao.

E sad …zbog toga ti i pišem, htio bih iznijeti svoj program, al’ moj gazda ne želi to ni čuti. On kaže kako bi se psi morali držati izvan politike.

Kao prvo: uvest ću zakon po kojemu će svatko morati obrađivati svoje zemljište. Neće meni fazani iz susjedovog vrta remetiti moj podnevni san. Ako nećeš sam raditi daj drugom koji hoće, a ako nećeš ni to, onda plati porez.

Seljacima bih odmah ukinuo poticaje, jer oni čim dobiju lovu kupe odmah velike traktore i idu u Zagreb prolijevati mlijeko, kojega moja baka mora skupo plaćati.

Zabranio bih uvoz mesa, pa neka turisti jedu naše šnicle i naše kobasice.

To je samo jedan dio mog programa. Po gradovima bih zabranio vožnju autom. Gazdi i čika Željku sam već nabavio vozilo na pedale, a ostali mogu pješke, a mogu i konjskom zapregom.

Šaljem ti par slika da vidiš i objaviš, neka Hrvati znaju što ih očekuje kad tvoj Čuko bude državni tajnik.

I još nešto: Onaj sajam u Berlinu o kojem si često pisala bit će krcat hrvatskim proizvodima.

Eto draga teta Sonja, za sada toliko. Ja ću se tebi i dalje javljati kada stignem. Poruči svojoj dijaspori neka se vraćaju polako i neka se bave poljoprivredom. Za njih ću osmisliti poseban program, a neću kao oni iz Ureda za iseljeništvo samo stalno obećavati.

Pozdrav i tebi i tvojim čitateljima.