KOBASICE PRED ZAŠTITOM

Nema tice do prasice …ili: nema tice do slavonske kobasice

piše: Slavko Žebić
Osijek/ Ovoga vikenda održana je 11. Donjogradska kobasijada, koja je okupila 33 proizvođača i isto toliko uzoraka kobasice i 15 proizvođača kulenove seke, pa je prosudbena komisija, kojoj je na čelu svih ovih godina profesor emeritus Antun Petričević, sa Poljoprivrednog fakulteta, a inače Šokac iz Starih Mikanovaca, imala prilično posla.

On je istaknuo, da je unatoč lošim vremenskim uvjetima, kvaliteta proizvoda dobra, dapače, posljednjih godina i ujednačena, što je znak da proizvođači poštuju savjete struke, pa je kvaliteta ovih kobasica neusporedivo bolja od onih prije deset godina.

–Kad smo vidjeli da je u vrijeme klanja vrijeme neodgovarajuće za ovo doba godine, obilazili smo proizvođače, naročito veće i savjetovali ih što i kako da rade, no u posljednje vrijeme sve više njih ima uvjetne prostorije za odležavanje i zriobu, što je presudno za ovu tradicijsku delikatesu.

Što se ocjenjivanja tiče, moram reći da su ocjene izjednačene, da je samo 20 % njih dobilo brončana odličja, čak 50 % srebrna i njih čak 30 % zlatna, što svjedoči da su dobro očuvali svoje proizvode i na ovakvim uvjetima, a kvaliteta kobasica je doista ujednačena … rekao je prof. Petričević  

Organizator ovog natjecanja, Damir Lukač, predsjednik Udruge donjogradskih kobasičara, kaže da je sve počelo kao šala prije 11 godina, jer su njihovi članovi htjeli provjeriti čija je kobasica dulja, deblja i tvrđa.

Deset godina nakon toga ova lijepa manifestacija prelazi u tradiciju, a Udruga je pokrenula i aktivnost na zaštiti porijekla i kvalitete osječkih kobasica, ili bolje rečeno u cijeloj Slavoniji, Baranji i Srijemu, jer već par godina okupljaju natjecatelje iz Iloka i Vukovara u Srijemu, Vardarca, Kopačeva i Belog Manastira u Baranji, pa sve do Đakovštine, Cvelferije*, Vinkovaca, Broda, i Požege, diljem Slavonije.

Posljednjih godina dolaze im i proizvođači kobasica iz bosanske Posavine. Ali ta priča ide dalje, proizvodnja kobasica se širi a članovi Udruge se organiziraju i otvaraju zadruge, i do sada već imaju tri takve.

Sada, kada imaju takav oblik organizacije, kada ljudi sve čine na poboljšanju uvjeta proizvodnje i odležavanja, stvoreni su uvjeti standardizacije proizvodnje koji jamče bolju kvaliteta, oni započinju bitku na zaštiti i idu s projektima prema EU, i kao pomoć za stvaranje još boljih uvjeta, ali i za plasman stare hrvatske tradicijske delicije na veliko tržište Europe.

Vladimir Flačer, upravitelj Braniteljske zadruge „Donji grad“ priznanje da je od osnutka član Udruge i sudionik natjecanja, a sada se natječu i članovi njihove zadruge, pa je njegov sin osvojio zlatnu plaketu i to za samo pola boda slabiji od šampionske kobasice.

Natječu se i na drugim takmičenjima, od Baranje do Cvelferije, Đakovštine i Požeštine i redovito osvajaju dobra priznanja a vlasnici su i nekoliko šampionskih pehara. Ali to nije sve. Dok mi ovdje u Donjem gradu razgovaramo, njegova kćerka se vraća iz Pule sa zlatnom plaketom za jedan novi proizvod, marinirana dimljena riječna riba, šaran i štuka, proizvod kojega još nitko u nas ne radi.

Oni u zadruzi imaju i druge proizvode, Šunku, švargl, čvarke i općenito sve prerađevine od svinjskog mesa, a ako ovo sa ribom uspije, paleta proizvoda će se obogatiti. Još jesenas su predali projekt kojim žele participirati za sredstva EU, pa ako se i to posreći, ako prođe i akcija na zaštiti kobasice, njihovoj zadruzi idu i bolji dani.

Podjela priznanja napunila je kultni kafić donjogradske „Olimpije“ a gradonačelnik Osijeka, Ivica Vrkić dijelio je odličja i proglasio pobjednike. Najbolju kobasicu proizveo je Miroslav Bašić iz Osijeka, član Udruge, a najbolju kulenovu seku donio je Ante Herceg iz Osijeka, također član udruge.

Vrkić je naglasio kako je jako lijepo kada se poštuje tradicija, a Donjograđani to čine zdušno, a kroz tu tradiciju mi, evo, potvrđujemo svoj hrvatski identitet. Ovo natjecanje je jako dobro jer pokazuje da ima dobrih, boljih i najboljih, dok loših uopće nema.

A onda su zasvirale tambura i potekla je pjesma šokačka a Donjograđani su slastan zalogaj zalijevali odličnom iločkom graševinom,  jer jedan od sudionika kobasijade je i Ivan Buhač, čuveni vinogradar i vinar iz Iloka.

Uzdravlje!

*  Cvelferija je područje koje obuhvaća ovih 9 sela županjskog kraja: Vrbanja, Soljani, Strošinci, Drenovci, Đurići, Račinovci, Gunja, Rajevo Selo i Posavski Podgajci. Tih 9 sela županjskog kraja nalaze se u Srijemu dok se sama Županja i ostala mjesta zapadno od Cvelferije nalaze u Slavoniji.

Naziv Cvelferija potječe iz vojnoga jezika. U doba kada je Hrvatska bila podijeljena na pukovnije, a one na niže jedinice satnije, područje ovih sela činilo je dvanaestu satniju. Od njemačkog zwölf što znači dvanaest ovaj kraj prozvan je Cvelferijom. To su bila sela koja su se nalazila na granici s Turcima, pa su ovdašnji ljudi prozvani Graničari.
Cvelferija i danas ima graničarsku ulogu, doduše ne kao tada, jer se nalazi na granici s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.

Termin se rabi i dan-danas. Svake godine se u jednom od tih sela održava kulturna manifestacija “Raspjevana Cvelferija” na kojoj sudjeluju KUD-ovi iz Cvelferije i njihovi gosti.