KAD SKLOPIM OČI

Iz naše arhive ...objavljeno 16.02.2014.

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

Samo što posljednji odsjaj sunčeve svjetlosti ne zapadne iza obzorja. U vodi se sjaj ogleda, kao da se osvrće, nećka, neda… Sjedim na obali dok dan nestaje. Smiraj. U tišinu tone sve. Sad vrijeme je od misli, od sjena, od tihih riječi.

U meni se, kad sklopim oči, jave stihovi dragi, znani, toliko puta spominjani.

Kad sklopim oči, svijet postaje mek, tanan, proziran… Svijet osjećaja.

Ah, kako je baš te osjećaje znao taj pjesnik podijeliti. U stihove uplesti. Vječnosti darovati.

Kad sklopim oči u misli mi dolaze riječi ove, riječi Pjesnikove:

VOLIO BIH DA ME VOLIŠ   (Jure Kaštelan   18. 12. 1919. – 24. 02. 1990.)

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću bit zora
i bljesak svjetlosti u kosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma